Sarin je slučajnost zbog koje su znanstvenici požalili. Njegovi izumitelji radili su na insekticidima stvorenim od organofosfornih spojeva u zloglasnoj kemijskoj tvrtki IG Farben u nacističkoj Njemačkoj. 1938. stvorili su tvar 146, formulu koja je uzrokovala velike poremećaje živčanog sustava. Kemijski naziv je bio izopropil, no tvrtka ga je preimenovala u sarin, u čast kemičara koji su ga otkrili - Schrader, Ambros, Ritter i Van der Linde, piše Benjamin Garrett u svojoj knjizi iz 2009. 'Nuklearno, biološko i kemijsko oružje od A do Z'. Kemikalija koju su stvorili bila je daleko smrtonosnija od cijanida.

Tvar 146 nije teško napraviti, ali ju je teško napraviti a da njen tvorac ne ubije i sebe. Postoji više od desetak recepata koji dovode do sarina, ali svi zahtijevaju tehničko znanje, odgovarajuću laboratorijsku opremu i visok stupanj sigurnosnih procedura. Jedna od glavnih komponenta je izopropanol, poznatiji jednostavno samo kao alkohol. Drugi je izrađen miješanjem metilfosfonil-diklorida s vodikovim ili natrijevim fluoridom. Ali do metilfosfonil-diklorida nije lako doći. Prema Konvenciji o kemijskom oružju, on je označen kao supstanca broj jedan, što ga čini jednim od najvažnijih ograničenih kemikalija koje postoje.

Prošle godine su SAD i druge zemlje pojačali napore kako bi blokirali prodaju kemikalija koje se mogu koristiti za izradu sarina Siriji. No zemlja je već skupila znatne zalihe potrebne za stvaranje ovog smrtonosnog agensa. Ovaj mjesec pojavilo se izvješće u kojem stoji da je Velika Britanija odobrila licence za prodaju Siriji više od četiri tone natrijeva fluorida u razdoblju između 2004. i 2010, iako nema dokaza da je bio korišten u sirijskom programu. Licence za prodaju natrijevog i kalijevog fluorida su kasnije ukinute na temelju činjenice da bi se mogli koristiti u proizvodnji oružja.

Obilježja sarina

Iako se spominje kao nervni plin, sarin je tekućina na temperaturi ispod 150 stupnjeva Celzija. Kako bi se povećao njegov oružani potencijal, supstanca se obično rasprši iz rakete ili projektila u oblak kapljica koje su toliko sitne da ih se može udahnuti u pluća. Neizbježno, dio se pretvara u paru. Kemikalija ulazi u tijelo kroz oči i kožu. Sarin nema mirisa, okusa ni boje, tako da se ne zna za njegovu uporabu dok ne padnu prve žrtve, piše The Guardian.

Sarin ostavlja strašne posljedice, posebice na živčani sustav. On blokira enzim acetilkolinesteraze, a posljedice su razorne. Živci koji obično kontroliraju pokrete mišića ne mogu se zaustaviti. Tu su i blage posljedice: oči postaju nadražene, vid zamagljen, zjenice raširene, a dolazi i do slinjenja i povraćanja. Disanje postaje naporno, plitko, čudno. Kako žrtve ne mogu kontrolirati svoje mišiće, imaju grčeve. Pluća izlučuju tekućine i kad ljudi pokušavaju disati pjena izlazi na usta, često obojena krvlju. Nakon ovih simptoma najčešće slijedi smrt. Da bi doza bila smrtonosna, dovoljna je mala kap i smrt može nastupiti nakon jedne do 10 minuta. Ako ljudi prežive prvih 20 minuta napada sarinom, vrlo vjerojatno će ostati živi.

Ubrzo nakon što je izumljen sarin recept za ovaj smrtonosni agens dospio je u ruke njemačke vojske, koja je krenula u proizvodnju zaliha oružja. Agens je pohranjen, ali nikad nije korišten protiv savezničkih snaga u Drugom svjetskom ratu. U vojnim krugovima sarin je postao poznat po tajnom imenu: GB, piše The Guardian.

Tijekom Hladnog rata SAD nije bio jedina zemlja koja je eksperimentirala sa sarinom. I SSSR je proizveo agens za kemijsko ratovanje. I Velika Britanija bila je zainteresirana. Vršili su nemoralne eksperimente, a nesreće koje su se pritom događale dale su uvid u strahote koje su znanstvenici napravili izumom sarina.

Sadam Husein je bombardirao Halabju u sjevernom Iraku 1988. i pritom je ubio 5.000 ljudi. Taj napad protiv kurdskog naroda bio je najveći kemijski napad na civile u povijesti.

Uništavanje kemijskog oružja

1993. godine 162 zemlje potpisale su Konvenciju o kemijskom oružju, koja kažnjava proizvodnju i gomilanje zaliha kemijskog oružja. Postupno, narodi su počeli uništavati svoje zalihe, što je složen i opasan zadatak. Inženjeri su došli do teških, ali učinkovitih načina rješavanja problema. Jedan je da se raketa ili kanistri ispune kemijskim sredstvima te da ih se digne u zrak u blindiranim eksplozivnim komorama. Drugi je da se spali u blindiranim pećima. Pohranjene kemikalije se spale ili 'neutraliziraju' tako što ih se kombinira s drugim kemikalijama. Sofisticirani objekti koristite posude koje ispuhuju zrak i obrađuju otpad, ali to spada pod luksuz. U Iraku su 1990. kemijska sredstva pomiješana s benzinom i zapaljena u peći napravljenoj od cigle u rovu u pustinji.

UN-ovi inspektori pronašli su konkretne dokaze da je sarin korišten u smrtonosnom napadu na Ghoutu 21. kolovoza. UN-ov tim planira se vratiti uskoro, u posjet Khan al-Assalu, šeiku Maqsoodu i Saraquebu, prije podnošenja konačnog izvještaja. Time će završiti još jedno strašno poglavlje u priči o sarinu, koje će dati nove smjernice za uništavanje ovog oružja.