Fizičar Saša Ceci s Instituta Ruđer Bošković i sindikalni povjerenik na Institutu u emisiji Nedjeljom u 2 govorio je o štrajku prosvjetara
Na pitanje voditelja teži li štrajk prosvjetara beskonačnosti, Ceci je u emisiji Nedjeljom u 2 rekao kako se nada da ne.
'Iskreno se nadam da će u pregovorima doći do napretka. Ovo što već traje 15 dana jest posljedica toga da se odbijalo pregovarati. Sada zvučim kao političar...', rekao je Ceci dodajući kako se nada i da premijer Plenković ne koristi 'taktiku iscrpljivanja' prosvjetara jer mu ne može u ovom trenutku koristiti.
'Sada se mora razgovarati. Naime, ankete pokazuju da otprilike 2/3 ljudi i dalje podržava štrajk i prosvjetare. Premijer Plenković nudi povećanje od 11 posto, pa se govori je li to premalo ili previše, a ne radi se uopće o tome, nego da to nije ono što su nastavnici tražili. Oni traže da se nešto ujednači, to je priča o koeficijentima, a ovo je priča o osnovici', kaže Ceci.
Smatra da prosvjetari nemaju povjerenja u Vladu da će zaista napraviti to što tvrde vezano uz koeficijente.
vezane vijesti
'Vlada ne želi pregovarati oko koeficijenata, sindikati se ne žele cjenkati. Sindikati su uspjeli pokazati da se već nekoliko puta ranije pregovaralo oko koeficijenata. Oni žele da kada će se idući puta dizati ili spuštati koeficijenti, da to bude jednako za sve. Oni se žele izjednačiti s drugima', kaže Ceci.
Aleksandar Stanković pitao je gosta ne bi li ljudi trebali imati visinu plaće ovisno o zaslugama, da oni koji puno i dobro rade, imaju više.
'Želimo težiti izvrsnosti, ali je pitanje kako se postiže izvrsnost. Mora se maksimalno iskoristiti potencijal ove zemlje. Mi imamo talentirane ljude koji ne odlaze u nastavna zvanja. Zašto? Zato što je loša situacija u školstvu, plaće im nemaju smisla', dodaje Ceci ističući da se ljudi ne javljaju na natječaje za profesore informatike, fizike ili matematike. Nema ih niti na fakultetima.
'Sigurno je da u školama imamo i nastavnike koji nisu za taj posao, međutim kad ravnatelj, npr. treba otpustiti nekog matematičara, koji je dokazano loš, sindikat ga neće braniti i tražiti da ostane. Sindikat zapravo i ne može puno napraviti u toj situaciji, laž je da može. Ako taj nastavnik dobije otkaz, što se često događa? Nitko se ne javi na natječaj jer nitko ne želi raditi za taj novac ili ih jednostavno više nema na tim smjerovima', kaže Ceci.
Osvrnuo se i na komentar Nine Raspudića u Večernjem listu, da 'to koliko je svijet u kojem živimo izokrenut najbolje govori sljedeća činjenica. Udovoljavanje zahtjevu prosvjetara koštalo bi proračun najviše 460 milijuna kuna, tj. 60 milijuna eura godišnje. Toliko se u optimističnom scenariju spominjalo da bi mogao iznositi transfer nogometaša Dinama Danija Olma'.
'Da, ali što to znači, da nastavnik ne vrijedi? Ne želim sad tu o kapitalizmima i socijalizmima, ali prema tome vlasnik kladionice vrijedi jer privređuje i puni proračun, iako zarađuje na mukama ljudi, a neki neurokirurg na Rebru je uhljeb jer je na proračunu pa odmah ne vrijedi ili manje vrijedi od vlasnika kladionice? To mi nije jasno, kako možeš reći da je jedan čovjek vrijedniji od drugog', kaže Ceci i dodaje kako nas je u Hrvatskoj dotukla priča o izvrsnosti i kompetitivnosti.
'Potencijal naše zemlje je ogroman, a mi sebi zbog kompetitivnosti uništimo hrpu ljudi koji imaju mogućnost da naprave nešto kvalitetno. Veliki je problem nesuradnja među ljudima', kaže.
'Kada imaš sustav koji je problematičan u svakom segmentu, kako možemo znati da su najbolji oni koji su dobili. Sami sebe dovodimo u glupu situaciju, gdje nismo uopće blizu nekog optimuma', zaključuje.
