Činjenica da mu se otac bavio maksilofacijalnom kirurgijom bila je samo jedan od kotačića da se i sam nađe u tom poslu. S druge ga je strane oduševio posao u kojem upravo on, kao kirurg, može nekome vratiti izgled i funkciju određenog dijela tijela. Danas je jedan od poznatih hrvatskih kirurga koji svoj radni dan ponekad završava u kasnim popodnevnim satima, zbog čega najviše trpi njegova obitelj
Operacije znaju trajati i po 15-ak sati, posebno ako je riječ o rekonstrukciji prstiju, no zadovoljstvo pacijenta učinjenim nakon zahvata dokazuje da ste napravili sve što ste mogli, kaže prof. dr. sc. Rado Žic, specijalist opće, plastične rekonstrukcijske i estetske kirurgije Klinike za plastičnu, rekonstrukcijsku i estetsku kirurgiju KB-a Dubrava koji nam je više rekao o svom radnom danu i najkompliciranijim zahvatima.
Kao sin otorinolaringologa i maksilofacijalnog kirurga, čiji je posao obuhvaćao operacije glave i vrata, oduvijek je bio upoznat s dijelom plastične kirurgije. No, tijekom specijalizacije iz opće kirurgije shvatio je da je plastična rekonstrukcijska i estetska kirurgija ono čime se želi baviti.
'Na početku sam svoju specijalizaciju odradio na kardiokirurgiji gdje sam volontirao tri godine. Kasnije sam došao na plastičnu kirurgiju gdje je bio moj sadašnji šef prof. dr. sc. Stanec, i radilo se jako puno rekonstrukcija. U to vrijeme bio je velik broj ranjenika i kada sam vidio koliko je to kreativan posao (jer čovjeku se može vratiti i funkcija i izgled), oduševilo me. Zato sam odabrao ovu vrstu posla', objašnjava ovaj plastični i estetski kirurg.
Radno vrijeme i po 15 sati dnevno
Napominje kako je upravo plastična kirurgija jedina specijalizacija u sklopu koje se obavljaju sve operacije, od glave do pete i od kože do kostiju.
'Kada imate jedan složeni rekonstrukcijski zahvat, morate jako dobro razmisliti što ćete napraviti, kako ćete čovjeku vratiti funkciju i izgled te da mu na mjestu gdje mu uzimate tkivo ne napravite prevelik defekt. Uvijek nakon operacije ostane ožiljak, ali morate gledati da to bude u najmanjoj mjeri. S druge strane, tu je i estetska kirurgija gdje, također, radite rekonstrukciju, bilo da je riječ o nečemu prirođenom ili nečemu što se kod pacijenta promijenilo starenjem pa on ima potrebu rekonstrukcije onoga što je bilo prije. I ovdje treba razmišljati kako najbolje napraviti da pacijentu bude prirodno, ali i lijepo', tumači dr. Žic.
Jedan od problema s kojim se susreće je radno vrijeme koje je uvijek iznad onog zakonski definiranog, posebice tijekom rada u ambulanti kada dnevno zna imati i do 120 pacijenata. Kaže kako zbog toga i obitelj trpi.
'Jako je teško uskladiti ovaj posao s obitelji i obično je ona ta koja više trpi. Puno vremena provodim na poslu, što u bolnici, što privatno, pa kada dođem kući pokušavam bar kratko biti s djecom dok ona ne odu spavati. Srećom, mogu spavati 5 do 6 sati što mi je dovoljno da bih mogao odlično funkcionirati na poslu', objašnjava kirurg.
Njegov posao obuhvaća operacije uslijed karcinoma dojke, sarkoma kosti, mekih tkiva, svih kožnih tumora, kirurgiju šake i složene rekonstrukcijske zahvate nakon traume. Nerijetko dnevno ima i pet operacija koje ponekad traju i više od deset sati, ovisno o tome koliko je zahvat kompliciran.
'Najzahtjevniji zahvati na kojima sam do sada radio su rekonstrukcije sa slobodnim režnjevima gdje se uzima tkivo s drugog tijela i pod mikroskopom se spajaju krvne žile i živci kako bi tkivo preživjelo, a mišići imali funkciju. Radio sam rekonstrukcije poslije tumora gdje se nadomjesti odstranjena dojka ili kost, ovisno o kojem se tumoru radi, vlastitim tkivom uzetim s trbuha ili druge noge. Jednako su teške replantacije prstiju. Primjerice, imali smo pacijente koji su ostajali bez svih pet prstiju i morali smo ih vratiti. Tu je riječ o zahvatu u sklopu kojeg se svaki prst operira oko 2 do 3 sata, tako da u kompletu operacija traje i do 15 sati. U tom slučaju imamo niz sitnih struktura koje moramo spajati, žile koje su kod osobito kod djece jako male pa se pod mikroskopom šivanju s velikim povećanjem, govori nam dr. Žic.
Teško odvajanje emocija od posla
Radni dan ovog kirurga sastoji se od jutarnjeg sastanka na kojem se okupe svi kolege s odjela i određuje se radno mjesto svakog od njih. Na raspolaganju su im velike operacijske sale u kojima se zahvati rade pod općom, sale gdje se operacije izvode pod lokalnom anestezijom te jednodnevna kirurgija iz koje se pacijenti isti dan, nakon zahvata, puštaju kući. Cijene zahvata, u privatnoj praksi, podosta variraju.
'Zahvati mogu stajati od otprilike tisuću i pol kuna, koliko je cijena ekscizije ili rezanja madeža, do 50-ak, 60-ak tisuća kuna kada su u pitanju neke ozbiljnije rekonstrukcije. Znaju nam doći pacijenti izvana i trenutno imamo jednog pacijenta iz Italije koji je smršavio više od 100 kilograma i sada ima 'dvije kože' viška pa mu je potrebna rekonstrukcija', kaže kirurg.
Kaže kako mu je vrlo teško odvojiti emocije od posla, osobito kada mu na odjel dolaze djeca s teškim tumorskim oboljenjima. Njihova bolest za sobom ostavlja i psihičke posljedice na kirurga, kao i na cjelokupno osoblje koje sudjeluje u liječenju.
'Jako je teško odvojiti emocije od posla, osobito kada su u pitanju djeca. Često mi moje instrumentarke kažu da ne dovodim djecu jer su poslije toga, osobito kada su u pitanju teški tumori, psihički opterećene i po nekoliko mjeseci. Stvar je u tome da se treba gledati da se čovjeku maksimalno pomogne koliko je to u tvojoj moći. Kao kirurg moraš dati dio sebe i svaki pacijent uzme dio tebe jer si i ti lijek, odnosno tvoj odnos prema pacijentu. Bitno je da svaki pacijent osjeti sigurnost i ima povjerenja u kirurga', zaključuje dr. Žic.
