Mobitel nije kod mene – tako je Davor Bernardić, novi-stari šef zagrebačkog SDP-a odgovorio na pitanje novinara je li mu Zoran Milanović čestitao na ponovnom izboru. 'Ja sad kod sebe nemam mobitel', šeprtljao je Bero, ali siguran je, kaže, da će ga predsjednik stranke nazvati. Štoviše, uvjeren je, prodaje dalje bajku novinarima, da se to već dogodilo, da je Milanovićev poziv među onih petsto na koje u večeri svog trijumfa nije stigao odgovoriti.

Bernardićevo nevješto izmotavanje teško može popeglati neugodnu činjenicu da Milanovićeva čestitka nije stigla, a vjerojatno ni neće. Neće, jer je ishod izbora u zagrebačkom SDP-u suprotan njegovim željama. Bernardićeva pobjeda zapravo je Milanovićev poraz. Iz više razloga. Zato što se šef stranke po prvi put uključio u izbornu utakmicu jasno dajući do znanja da jedan od tri kandidata nema njegovu podršku. Milanović nije rekao za koga jest, ali je vrlo glasno rekao za koga nije. Bernardića je pokušao opanjkati spominjući doslovce 'prljavu igru'. Rezultat izbora Milanovićev je poraz i zato jer je mladi šef zagrebačkog SDP-a svoju kampanju gradio na oponiranju središnjici i kritičkom odnosu prema aktualnoj Vladi. Spominjao je njihov socijalni autizam i odvojenost od naroda. Tako u stranci danas misle o vlastitoj vlasti.

Premda Bernardić to niječe, izbori u Zagrebu bili su, po općem mišljenju, tek prvo poluvrijeme utakmice koja će se voditi za vlast u cijelom SDP-u. U nastavak igre on starta ojačan pobjedom, Milanović značajno oslabljen teškom pljuskom koju mu je opalila zagrebačka organizacija, najjača u državi, glasajući suprotno njegovim instrukcijama.