Tijekom ljetnog odmora radne su skupine nastavile sa sastancima, ali nikako da se dogovore oko tog pitanja te oko načina sanacije destabiliziranih banaka i pitanja formiranja državnog holdinga koji bi trebao skrbiti o svoj imovini vlade. I dok se opozicijsko protivljenje moglo očekivati, Janša se našao pred novim problemom. Karl Erjavec, ministar vanjskih poslova i čelnik umirovljeničke stranke (DeSUS), u nastupu na državnoj televiziji najavio je da će se suprotstaviti novom vladinom prijedlogu mjera štednje.

Koalicijska vlada koju vodi Janez Janša do sada je donijela dva paketa mjera štednje da bi se stabilizirala državna blagajna i njih je DeSUS podržao. No Erjavec ne pristaje na nove uštede i prijeti izlaskom iz koalicije. Janša se tako našao u ozbiljnom problemu - ako odustane od paketa štednje, neće moći sačuvati Sloveniju od još dubljeg pada u financijsku krizu (agencije za rejting su već srušile slovenski status do razine smeća, a udarile su i na banke koje imaju, prema službenim informacijama, 3,6 milijardi eura spornih potraživanja, a prema neslužbenim i do 6 milijardi). Ako pak odluči provesti mjere štednje, tada mu prijeti krah koalicije, jer Erjavec ne smije dozvoliti daljnji udar na umirovljenike, svoje biračko tijelo, koji su već izlazili na ulice i tvrdili da su oni već podnijeli dovoljno tereta u borbi protiv krize.

Erjavec, vrlo specifična politička kreatura, na taj se korak odlučio jer je posljednja, vrlo respektabilna mjesečna anketa dnevnog lista Delo pokazala da su njemu i stranci birači okrenuli leđa zbog pristajanja na štednje preko njihovih pleća. Umirovljenička stranka se posljednjih godina, tijekom financijske krize koja je Sloveniju bacila na koljena, uspela prema anketama na čak treće mjesto po političkoj snazi, ali na prijevremenim je izborima samo potvrdila svoj status stranke srednje snage sa šest parlamentarnih zastupnika. No i to je bilo dovoljno da uđe u vladu, što je Erjavcu jedino važno.

On je naime bio članom koalicija još od 2004. godine i uvijek je bio najslabija karika. Janša ga je tada kupio dajući mu u ruke ministarstvo obrane, ali je oko njega postavio svoje ljude koji su zapravo obavljali ključne političke zadaće. Indikativno je to da u aferi oko korupcije vezane uz kupovinu Patrijinih oklopnih vozila, koja je Janšu 2008. godine stajala izbora, Erjavec uopće nije bio naveden kao osoba koja bi bila uključena u sporne isplate. On je pak nakon toga mirno ušao u novu, lijevu koaliciju, koju je prvi napustio kad je tadašnji premijer Borut Pahor najavio mirovinsku reformu. Sada na isti način prijeti Janši.

No njegov mogući odstup ne znači nužno i krah sadašnje koalicije. Slovenska je politička scena izuzetno fragmentirana i Janša u sadašnjoj, peteročlanoj koaliciji, ima 50 glasova (SDS 26, SLS 6, Virant 8, DeSUS 6, NSi 4). Izlazak Erjavca dovodi ga na 44 glasa, pri čemu je jasno da mu u tom trenutku podršku neće dati dvoje manjinskih zastupnika (Mađari i Talijani, koje slovenski politički sustav tumači autohtonim manjima i jamči im mjesto u parlamentu iako ih ima svega nekoliko tisuća, ali takav status ne nudi osobama iz zemalja bivše SFRJ, kojih, prema nekim procjenama, ima oko sto tisuća).

U tom bi slučaju nastupila pat pozicija jer i lijeva opozicija ima 38 glasova, a ako im pristupi Erjavec, imaju opet samo 44 glasa. Dvoje zastupnika manjina su izjavili da ni u kojem slučaju ne žele biti jezičac koji bi određivao vlast u zemlji pa time raste utjecaj Građanske liste Gregora Viranta, stranke osnovane neposredno prije izbora. Virant je bio bliski Janšin suradnik i smatra se da je njegov odlazak bio smišljen potez da bi se zbunilo biračko tijelo i osvojilo još više glasova (Janša sam ne bi mogao osvojiti 34 zastupnička mjesta). Osim toga, Virant je bio destruktivni element koji je pregovarao o koaliciji s lijevim strankama, ali je unaprijed imao dogovor s Janšom pa je pregovore s ljevicom svjesno minirao. Janša mu je za nagradu dao mjesto predsjednika parlamenta, što od ljevice, nakon svega što je napravio, teško da može očekivati pa ga se ne vidi u nekoj novoj koaliciji.

Sloveniji dakle na jesen prijeti politička blokada iz koje nitko ne vidi izlaz. Jasno, Erjavca se može umiriti odustajanjem od novog udara na umirovljenike, ali opozicija neće pristati na promjene ustava posebno nakon što je francuski ustavni sud zaključio da je za fiskalno pravilo dovoljan novi zakon. Ako pak tako presudi i njemački sud, Janša će morati reterirati, što bi za njega značilo politički poraz s potpuno nejasnim reperkusijama na stanje u zemlji.

Sve je to pak izuzetno važno za Hrvatsku, jer Slovenija nije ni na dnevni red jesenskih zasjedanja parlamenta stavila ratifikaciju našeg pristupnog ugovora za EU. Ako se pak politička kriza produbi pa Slovenija možda i ode prema novim izborima, ratifikacija ostaje u zraku. Jasno je pak jedino to, kako god se politička kriza razvila - Janša će uvijek imati dovoljno glasova da zaustavi ratifikaciju. Osim ako ga netko iz EU ne natjera da promijeni svoj stav.