Zlobnici (ili realisti) bi rekli da Katolička crkva u Africi na rukama već ima jedan seksualni skandal ogromnih razmjera. Konkretno, riječ je o tridesetak milijuna osoba iz Afrike koje su zaražene HIV-om, što nije nimalo omekšalo stavove Crkve kada je riječ o korištenju kondoma. Iako ima velik utjecaj na vjernike u Africi, Katolička crkva je odlučila svoje čovjekoljublje iskazati tako što će se sporadično skrbiti o onima koji imaju HIV ili AIDS, a ne sve snage posvetiti tome da zaustavi širenje zaraze, pa čak i ako to uključuje korištenje paklenog izuma zvanog kondom.

Ovih dana zapadni mediji upozoravaju da je Katoličku crkvu u Africi sustigao i njen sada već tradicionalni skandal – seksualno zlostavljanje djece od strane svećenika. Pedofilski skandali Crkve prvo su do javnosti došli u Americi i Europi, no još veći šok su izazvala otkrića o sustavnom zataškavanju tih zlodjela. Visokopozicionirani službenici Crkve ne samo da su znali o masovnom zlostavljanju djece, nego su optužene svećenike spašavali od progona, premještajući ih u drugu župu, ponekad uz prigodno ušutkavanje žrtve i njezine obitelji. Zanimljivo, isti obrazac ponašanja se ponavlja u Africi, no kako Crni kontinent nije toliko medijski premrežen kao Zapad, trebalo je malo više vremena da se svi ti slučajevi svećeničkog zlostavljanja djece prošire u tamošnjoj javnosti.

Kako javlja njemački tjednik Der Spiegel, katolički svećenici su si dali truda diljem Afrike. Primjerice, u kolovozu 2009. godine nizozemski biskup Cornelius Schilder napustio je navrat-nanos svoju misiju u blizini Nairobija. Službeni razlog je glasio da biskup ima zdravstvenih problema, no onda je otkriveno da ga 32-godišnji muškarac optužuje za seriju silovanja, koja je započela još prije dvadeset godina. Crkva o tome nije obavijestila policiju, nego je provela svoju unutarnju istragu koja je rezultirala uklanjanjem biskupa Schildera sa svih svećeničkih dužnosti. Iz Kenije su došli i svježi izvještaji o neimenovanom 45-godišnjem svećeniku koji je jedva izbjegao linč gnjevnih seljana. Razlog njihovog bijesa bila je optužba da je svećenik seksualno iskoristio šestogodišnju djevojčicu.

U Beninu je pak prošle godine odstupio nadbiskup koji je uhvaćen u seksu sa 21-godišnjom djevojkom. Nadbiskup je priče o seksualnom zlostavljanju demantirao zanimljivom izjavom da je seks s djevojkom bio konsenzualan, te nakon što je prešla zakonom određenu dobnu granicu. Manje sreće od svećenika koji svoju poziciju moći koriste za seksualno nasilje nad najslabijima imaju oni svećenici koji se tome pokušavaju suprotstaviti. Primjerice, otac Felix Koffi Ametepe iz Burkine Faso je za južnoafričke medije potvrdio da je postojalo zlostavljanje djece u Crkvi, ali da se sustavno ignoriralo i prešućivalo. Svoj stav prema takvom ponašanju Katoličke crkve Ametepe je izrazio konzekventno – napustio je svećenstvo. Afrika je također postala i posljednje utočište svećenika-pedofila, pa je jedan koji je uhvaćen u Brazilu ekspresno poslan na misionarski put u Mozambik. Kako je dotični koristio svoj misionarski položaj, vjerojatno ćemo nekad pročitati u novinama.

Povrh svega toga, južnoafrička biskupska konferencija je pod pritiskom javnosti priznala da je od 1996. bilo najmanje 40 slučajeva seksualnog zlostavljanja maloljetnika unutar Katoličke crkve u toj državi. Što je bilo prije 1996. ne žele reći, a nitko od svećenika-silovatelja nije završio pred sudom.

Ipak, slučaj koji je izazvao najviše pažnje i gađenja jest priča 67-godišnjeg oca Renata Kizita, koji danas nosi dvojbenu titulu 'najpoznatijeg svećenika u Keniji'. Kizito je dugi niz godina bio glavna osoba Katoličke crkve za pomoć maloljetnim beskućnicima, što mu je otvaralo mnoge mogućnosti da pronađe svoj plijen za iživljavanje. Kizito, inače Talijan koji je u Keniji od kraja 1980-ih, prvi put je za seksualno zlostavljanje i silovanje bio optužen 2009, kada su trojica mladića, raspona godina od 16 do 24, pod zakletvom u policiji detaljno svjedočili o svojim seks-seansama sa svećenikom, iznuđenim prijetnjama. Mladići su rekli i da je sve snimano videokamerom, no do presude nikad nije došlo. Novinar Der Spiegela seks-snimke oca Kizita opisuje ovako: 'Svećenik je ponekad gol, a ponekad u čarapama. Video materijal je jednako depresivan kao i njegova kulisa: mala, ofucana spavaća soba s prljavom posteljinom i vunenom dekom. Snimka je očito nastala sa svećenikovim znanjem, jer je kamera jasno uperena prema krevetu.' Upitan da komentira i/ili demantira sve te optužbe, otac Kizito je odbio razgovor s novinarima. Poslao je svoju glasnogovornicu koje je zaključila da je riječ o uroti te da nikakvih dokaza nema.

Ipak, teško je povjerovati da će se Renato Kizito opet izvući. Ove godine je ponovno prijavljen zbog silovanja, i to od strane svojeg 26-godišnjeg tajnika, kojega je prvo pomoću ponuđene večere nadrogirao do besvijesti, a onda silovao. Isti modus operandi opisali su i drugi dečki koji su se u međuvremenu javili policiji. Pitanje je, naravno, koliko će to imati učinka, jer je Kizito 2009. pušten iz zatvora nakon 24 sata, a u kuloarima se smatra da je to bila naredba kenijskog predsjednika, kojem se za uslugu obratio netko iz vrha tamošnje katoličke hijerarhije. Reakciju Vatikana na ozbiljne i serijske optužbe protiv oca Renata Kizita zlostavljani Kenijci i šira javnost za sada uzalud čekaju. Kizito je i dalje slobodan da u ime Crkve nudi utočište djeci ostavljenoj na ulicama Nairobija.

Možda je to nova strategija Katoličke crkve kada je riječ o pedofiliji među svećenicima: prije ih se premještalo, a sad ćemo ih ostaviti tamo gdje jesu, da ne bismo pobudili sumnju. U svijetu izvan dogme stvari stoje nešto drukčije – sumnji je bezbroj, ali presuda nedovoljno.