Miloš Vučević, predsjednik Srpske napredne stranke i najnoviji vodonoša Aleksandra Vučića koji je za lojalnost nagrađen foteljom premijera, ponosno je objavio u nedjelju navečer da je SNS-ova lista pobijedila u 84 od 89 gradova, a u preostalih pet - pretežno manjim mjestima u kojima većinu imaju Mađari i Bošnjaci - pobijedili su njihovi manjinski partneri.

Dominantni naprednjaci i razjedinjena oporba

Najvažnijim uspjehom naprednjaci smatraju premoćne pobjede u dvama najvećim gradovima, Beogradu i Novom Sadu, gdje su izbori ponovljeni samo zato što Vučićevi kandidati na prethodnim izborima potkraj travnja nisu uspjeli sami formirati natpolovičnu većinu u gradskim skupštinama. Ovoga puta, s komotnih 52 posto u Beogradu, odnosno čak 54 posto u Novom Sadu, više ne moraju skupljati mrvice od izmišljenih stranaka nacionalnih manjina (poput Ruske stranke) kako bi nategnuli postotke i samostalno vladali.

Ipak, gledajući podatke o izlaznosti, sasvim je jasno da pobjeda ne bi bila ni blizu toliko glatka da se oporba nije razjedinila po pitanju bojkota izbora. Najveći dio oporbe, prije mjesec i pol okupljene u koaliciju 'Srbija protiv nasilja', nije izašao na izbore u Beogradu pod izgovorom da im Vučićeva vlast nije osigurala ravnopravne izborne uvjete.

Ne samo da je ta odluka umanjila šanse onih koji jesu (zeleno-lijeva lista Biramo Beograd i aktivistička Kreni-promijeni), već je značajno srušila ukupnu izlaznost. Ona je s 59 posto u travnju pala na jedva 46 posto jučer, što znači da naprednjaci Beogradom de facto vladaju s podrškom manje od četvrtine biračkog tijela. Bojkot je za 13 posto smanjio i izlaznost u Novom Sadu, jednoj od rijetkih lokalnih samouprava u kojoj je oporba izašla jedinstveno.

'Sendvičari', call centri, interventna policija i suzavci

Imajući u vidu ponovljene nepravilnosti na biralištima i oko njih, sasvim je jasno zbog čega je dio oporbe bojkotirao izbore. Naime oporbeni mediji i aktivisti udruge Kreni-promijeni ušli su u dvoranu javne ustanove sportskog centra Banjica u Beogradu, gdje je ponovo zabilježeno okupljanje aktivista SNS-a, a koji su se, rekli su im, okupili 'čavrljati nakon glasanja', dok su u stvarnosti agitirali za vladajuću stranku.

Još gora situacija zabilježena je u Novom Sadu, u kojem je dvorana Novosadskog sajma, također javne ustanove pod upravom grada, služila kao pozivni centar vladajuće stranke. Unutra su deseci mladih ljudi sjedili za stolovima, a dio njih je telefonirao i 'podsjećao' glasače da izađu na izbore. Nakon što su mediji došli na mjesto događaja, zaštitari u crnim odorama oblijepili su selotejpom prozore sajamske hale da ne bi snimali njihove aktivnosti.

Potom je dio 'sendvičara', kako podrugljivo zovu eksploatirane aktiviste vladajuće stranke, krenuo bježati na stražnji ulaz s kutijama nepoznatog sadržaja, za koji oporbeni aktivisti tvrde da je riječ o paralelnim biračkim popisima. Oporbeni aktivisti htjeli su silom ući u halu, u čemu ih je spriječila interventna policija, a sve su snimile TV kamere. Nedugo zatim nepoznate osobe su ispred hale bacile i suzavac. O provođenju izbora, najavljeno je, oglasit će se i promatračka misija OESS-a.

Pat-pozicija u Nišu

Jedina sporna situacija koja se treba razriješiti u narednim danima jest ishod izbora u Nišu, trećem najvećem gradu u zemlji, jer obje strane tvrde da su ostvarile pobjedu. Vučićeva lista osvojila je 44,5 posto glasova, proglasila pobjedu i tvrdi da će uz pomoć Ruske stranke formirati većinu.

No liječnik Dragan Milić, koji je nosio oporbenu listu i s njom osvojio 24,4 posto, tvrdi da ima podršku svih ostalih oporbenih lista za formiranje većine u tamošnjoj skupštini. 'Niš nije na prodaju i nikada neće biti na prodaju. Nema te funkcije i tog novca koji bi sprao ljagu kroz koju je Niš prošao zadnjih dvanaest godina', rekao je Milić.

Suze iz UN-a kao uteg na vagi

Čak i iz ovako krnjih rezultata izbora jasno je da je Vučić još jednom odigrao igru instrumentalizacije državne politike u svrhu dobivanja lokalnih izbora. Cijeli kraval koji je izveo u zgradi Generalne skupštine UN-a, kad je umotan u srpsku zastavu ronio suze zbog rezolucije o genocidu u Srebrenici, nesumnjivo je homogenizirao glasače. A oni koje to nije izvuklo na birališta izašli su po naredbi ekipa iz call centra, mladih ljudi koje je tužno gledati upregnute u prikolicu Vučićeve autokratske kočije.

Baš kao što je tužno gledati postizborni vatromet na obali Save s rubova Beograda na vodi, jednog od spomenika milijardama koje su u održavanje Vučića na vlasti utukli svi svjetski apostoli stabilokracije, od Kine i arapskih šeika preko Rusije i EU-a. Svima status quo, čini se, i dalje odgovara, ali Vučićeva kletva da za Srbiju 'dolaze teški dani' kad-tad bi se mogla ostvariti.