Što je to Pariški sporazum o klimi?

Pitanje klimatskih promjena smatra se glavnim svjetskim problemom u 21. stoljeću. Sporazum je u prosincu 2015. godine u Parizu potpisalo gotovo 200 zemalja i to je prvi svjetski akcijski plan za ublažavanje posljedica klimatskih promjena i zadržavanje porasta globalne temperature na manje od dva Celzijeva stupnja u odnosu na predindustrijsko razdoblje.

Pariški sporazum praktički predviđa da svijet okrene leđa fosilnim gorivima, i to do sredine stoljeća. Države su se obvezale dekarbonizirati svoja gospodarstva i pomoći siromašnim zemljama.

Od svih zemalja zahtijeva se da osmisle planove koji će omogućiti da se povećanje temperature obuzda na ispod dva Celzijeva stupnja u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Bivši glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon, agitirajući za sporazum, tvrdio je da borba protiv klimatskih promjena nije opterećenje, nego donosi i mnogobrojne koristi u vidu iskorjenjivanja siromaštva, stvaranja zelenih radnih mjesta, eliminacije gladi, sprečavanja nestabilnosti i poboljšanja života ljudi. Sporazum predviđa i da se svakih pet godina provede revizija i prati provedba sporazuma.

Prvi bi se put takva revizija trebala provesti 2020. godine. Stručnjaci smatraju da je prvih 15 godina ključno za uspjeh sporazuma. Znanstvenici upozoravaju na to da predviđena smanjenja nacionalnih emisija plinova s učinkom staklenika, koje se krivi za zagrijavanje, neće biti dovoljna da bi se postiglo zagrijavanje manje od 2 Celzijeva stupnja, nego bi doveli do povećanja od 3 stupnja Celzija. Pariški sporazum stupio je na snagu u studenome 2016. nakon što je prijeđen prag od 55 zemalja koje su ratificirale tekst, a koje predstavljaju 55 posto emisija plina s učinkom staklenika.

Zašto je su Sjedinjene Američke Države važne?

Bivši američki predsjednik Barack Obama i kineski predsjednik Xi Jinping, predstavnici dvaju najveći zagađivača, u rujnu 2016. godine zajednički su svoje zemlje pridružili Pariškom sporazumu o klimi, čime su znatno ojačali globalne napore u borbi protiv klimatskih promjena.

To su učinili na marginama summita država G20 koje su odgovorne za 80 posto svjetske emisije stakleničkih plinova. Time su željeli dati primjeri i poticaj drugim zemljama da se priključe sporazumu. Kina je odgovorna za više od 20 posto ukupne emisije, dok SAD pokriva još 17,9 posto. Rusija je odgovorna za 7,5 posto, a Indija za 4,1 posto emisije stakleničkih plinova.

Osim što je jedan od najvećih zagađivača, SAD je važan i zbog činjenice da kao jedna od najmoćnijih država svijeta služi kao primjer drugima, a kao jedna od najbogatijih država svijeta trebala bi i financirati klimatski prijelaz nerazvijenih zemalja na ekološki prihvatljive oblike energije. Novi američki predsjednik Donald Trump se u četvrtak odlučio povući iz Sporazuma jer smatra da je štetan za američko gospodarstvo.

Aktualni američki predsjednik želio bi ponovno pregovarati o uvjetima, ali su njegov zahtjev automatski odbacile Njemačka, Italija i Francuska, vrlo brzo nakon što je iznesen, poručivši mu da je sporazum ireverzibilan. Trumpa je napustio i poznati poduzetnik Elon Musk te se povukao iz savjetničkog vijeća američkog predsjednika zbog njegove odluke o povlačenju iz Pariškog sporazuma.

Prema sporazumu, Sjedinjene Američke Države obvezale su se do 2025. smanjiti emisije štetnih plinova u atmosferi za 25 do 28 posto u odnosu na vrijednosti 2005. i uplatiti do tri milijarde dolara pomoći siromašnim zemljama za klimatsko prilagođavanje do 2020. godine. Trump tvrdi da bi američka ekonomija imala znatne gubitke ako bi provela sporazum te je citirao istraživanje, koje organizacije za zaštitu okoliša žestoko osporavaju, a prema kojemu bi provođenje sporazuma koštalo SAD 2,7 milijuna radnih mjesta do 2025. godine.

Tko je najugroženiji klimatskim promjenama?

Klimatskim promjenama najugroženije su male otočne države Barbados, Belize, Fidži, Granada, Maldivi, Maršalovi Otoci, Mauricijus, Nauru, Paulu, Palestina, Sveti Kristofor i Nevis, Sveta Lucija, Samoa, Somalija i Tuvalu. Zbog povećanja razine mora uzorkovana otapanjem pol, prijeti im potapanje i potpuni nestanak. No to je samo početak, neizravno su ugrožene i druge države, posebno u sektoru poljoprivrede.

Koje su obaveze iz Sporazuma o klimatskim promjenama?

Pozdravljen kao prvi globalni klimatski sporazum koji obvezuje kako bogate, tako i siromašne zemlje na zauzdavanje rasta emisija stakleničkih plinova koji se krive za zagrijavanje planeta, on postavlja ključni dugoročni cilj da se u ovom stoljeću ukloni emisija stakleničkih plinova koje proizvodi čovjek.

Razvijene zemlje obvezale su se da će pomoći zemljama u razvitku u borbi protiv zatopljenja sa 100 milijarda dolara godišnje od 2020. Svjetske vođe obvezale su se na suzbijanja zagrijavanja koje u prvom redu zahvaća najsiromašnije zemlje, koje imaju najmanje sredstava za borbu protiv zagrijavanja.

Ugovor treba omogućiti preusmjeravanje svjetskog gospodarstva prema modelu bez ili s malo ugljika. Takva revolucija uključuje progresivno napuštanje fosilnih izvora, ugljena, nafte i plina koji dominiraju svjetskom energetskom proizvodnjom. Klimatski sporazum koji obvezuje kako bogate tako i siromašne zemlje na zauzdavanje rasta emisija stakleničkih plinova koji se krive za zagrijavanje planeta on postavlja ključni dugoročni cilj da se u ovom stoljeću ukloni emisija stakleničkih plinova koje proizvodi čovjek.

U tekst je unesen i mehanizam koji od zemalja zahtijeva da svakih pet godina revidiraju planove za ograničenje i smanjenje emisija koji su u ovoj fazi nedostatni.

Na što se Hrvatska obvezala?

Sporazum postignut u Parizu obvezuje i Hrvatsku na intenzivnu provedbu obveza prethodno preuzetih u okviru EU obveza vezano uz smanjenje emisija. Potpisnice su se obvezale na klimatsko financiranje trećih zemalja -zemalja u razvoju i nerazvijenih. Hrvatska se obvezala na najavila milijun eura godišnje do 2017.

Iznosi financiranja su dragovoljni, ali može se očekivati da ćemo nakon 2017. pojačati financiranje kao i sve druge države članice EU-a. Hrvatska kao dio EU-a razvrstana je pod razvijene države s obvezom smanjenja emisija u odnosu na 1990., samo nastavlja daljnje provođenje mjera da ciljem smanjenja emisija koje smo već tako ugradili ili postupno ugrađujemo u EU i nacionalno zakonodavstvo. Europska unija je još u ožujku prošle godine odredila da emisije stakleničkih plinova smanji za 40 % do 2030. u usporedbi s 1990. Unutar EU-a svaka država imat će svoje specifične obaveze i ciljeve.

Europski parlament je Pariški sporazum ratificirao u listopadu ove godine, a sporazum je stupio na snagu 4. studenog. Svaka država članica EU-a pojedinačno će ratificirati Pariški sporazum. Hrvatska sporazum planira ratificirati početkom 2017. godine. Bivši ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović bio je znatno angažiran na provođenju Pariškog sporazuma u Hrvatskoj. Smatrao je da je naša zemlja ranjiva za posljedice klimatskih promjena, koje se najviše osjećaju u sektorima turizma i poljoprivrede. Budući da smo zemlja koja ima zanemarive emisije stakleničkih plinova, vidio je u tome priliku da u niskougljičnom razvoju pronađemo društveno-gospodarski rast i omogućimo stvaranje novih zelenih radnih mjesta.

Koja je budućnost sporazuma bez SAD-a?

Zemlje EU-a i Kina, okupljene na summitu u četvrtak i petak u Bruxellesu, poručile su da su spremne braniti Sporazum iz Pariza o borbi protiv klimatskih promjena. No povlačenje SAD-a, jednog od najvećih zagađivača u svijetu, težak je udarac borbi protiv klimatskih promjena, samo godinu i pol nakon euforije koju je izazvao Pariški sporazum. Potez SAD-a bi mogao izazvati lančanu reakciju i povlačenje i drugih zemalja iz sporazuma. U Zelenoj akciji vjeruju da Pariški sporazum može, unatoč povlačenju SAD-a, opstati i pozivaju se na Protokol iz Kyota koji je prethodio tom sporazumu i koji je proveden iako ga SAD također nije potpisao.