Velike katastrofe i krizne situacije nerijetko su plodno tlo za prevarante i lopove koji koriste priliku kad su građani okrenuti drugim prioritetima. Iz brojnih domaćih i stranih vijesti proteklih dana moglo se vidjeti da je i aktualna pandemija koronavirusa poslužila kao prilika profiterima koji su nabavljali i skupo preprodavali traženu robu, poput zaštitnih maski, dezinficijensa, alkohola i sličnog, a ganjanju profita preko leđa građana u nevolji nisu odoljeli ni neki trgovački lanci i proizvođači tražene robe.

U takvoj situaciji neobično zvuči vijest da se moralno ponašaju upravo oni koje smo inače navikli gledati s poslovične suprotne strane zakona. Mediji posljednjih dana donose vijesti o tome da članovi talijanske mafije dostavljaju besplatnu hranu siromašnim obiteljima osuđenim na karantenu, a koje su ostale bez gotovine. Prema videosnimkama koje su dospjele u javnost, poznate mafijaške bande dostavljaju hranu i druge potrepštine obiteljima u najsiromašnijim talijanskim regijama Campaniji, Calabriji, Siciliji i Pugliji.

Britanski dnevnik The Guardian navodi da milijuni Talijana rade u sivoj ekonomiji, što znači da već više od mjesec dana ne ostvaruju nikakve prihode i još k tome ne znaju kad će se vratiti na rad. Isplata državne socijalne pomoći je spora i u međuvremenu ulogu spasitelja igra organizirani kriminal. Pojavile su se i vijesti o prosvjedima na Siciliji i građanskom nezadovoljstvu sporom državnom reakcijom.

Talijanska ministrica unutarnjih poslova Luciana Lamorgese komentirala je da bi 'mafija mogla iskoristiti priliku koja se rađa iz rastućeg siromaštva i krenuti u regrutiranje novih članova', no čini se da su kriminalci odlučili jednostavno umjesto državnih i lokalnih vlasti pomoći građanima dostavom besplatne tjestenine, vode, brašna ili mlijeka.

Policija u Napulju pojačala je kontrolu najsiromašnijih dijelova grada u kojima su osobe povezane s tamošnjom mafijaškom organizacijom, Camorrom, organizirale kućnu dostavu paketa s hranom. U gradu Palermu, piše list La Repubblica, brat šefa zloglasne Cosa Nostre navodno je dostavljao hranu siromašnima u gradskom kvartu za koji se zna da je mafijaško područje.

Iako nije baš uobičajeno na one koji se ne ustručavaju organizirati ubojstva i iznude gledati kao na dobročinitelje, spomenuti potezi talijanske mafije daleko su od prvih takvih primjera. Legendarni američki gangster Al Capone tako je u Chicagu za vrijeme velike gospodarske krize koja je pogodila Sjedinjene Američke Države i velik dio svijeta početkom tridesetih godina prošlog stoljeća pokrenuo i financirao pučku kuhinju s besplatnim obrocima za nezaposlene.

Zloglasni kraljevi narkotika, Kolumbijac Pablo Escobar i Meksikanac Joaquín El Chapo Guzmán u svojim su rodnim krajevima bili poznati po velikodušnosti. U meksičkoj državi Sinaloa Guzmán je bio znan po tome što je financirao izgradnju cesta, siromašnima nabavljao potrebne lijekove, novčano im pomagao ili im osiguravao posao. Njegov prethodnik na vrhu svjetske narkotrgovine Pablo Escobar čak je početkom osamdesetih bio izabran za zamjenskog zastupnika u kolumbijskom parlamentu. Zahvaljujući tome bio je zaslužan za brojne javne projekte, poput izgradnje zgrada ili sportskih igrališta u gradu Medellínu, u kojem je odrastao i stvorio svoj narkokartel.

Jedan od svježijih primjera dolazi s istoka Azije. Desetak dana nakon što su u ožujku 2011. razorni potres i cunami, između ostalog, izazvali kalvariju u nuklearnoj elektrani pokraj japanskog grada Fukušime mnoge grane poznate japanske mafije jakuza organizirale su dostavu najpotrebnijih namirnica i ostalih proizvoda u evakuacijske centre. Opet, u trenucima kad su državne vlasti sporo reagirale, mafija je hitro organizirala dostavu hrane, vode, pokrivača i nužne kozmetike kamionima iz većih gradova poput Kobea i Tokija. Slično se dogodilo i ranije, nakon razornog potresa u siječnju 1995., koji je zatresao grad Kobe i u kojem je stradalo četrdesetak tisuća građana, od čega između pet i šest tisuća smrtno.

Poneki sociolozi komentiraju da grupe organiziranog kriminala ništa ne rade iz vlastite dobrote nego pomažući građanima u najtežim trenucima pokušavaju popraviti imidž ili se posredno izboriti i za nekakve usluge u budućnosti. Postoje primjeri kad se u zamjenu za pomoć u određenom trenutku traži podrška, primjerice na izborima na kojima mafija postavlja 'svojeg' igrača. Drugi drže da je to način na koji one pokazuju tko zapravo vlada na teritorijima koje smatraju svojima i tko su oni koji upravljaju gradovima i tržištima.

No dio stručnjaka i kritičara misli da mafijaške grupe u trenucima katastrofe i krize ne povlače ovakve poteze kako bi se umilile vlastima ili društvu, već iz stvarne želje za pomoći građanima. Japanski sociolozi smatraju da tamošnje jakuze pomažu onima najpotrebitijima jer njihovi članovi i sami znaju kako je to kad se protiv njih okrenu i država i društvo. Članovi japanskih krimi organizacija često dolaze iz već diskriminiranih skupina.

Mafiju se nikako ne može nazivati moralnom vertikalom, no primjeri u kojima organizirani kriminal pomaže građanima u nevolji u još veći kontrast stavljaju sitne špekulante, ali i velike korporacije, koji i ovih dana iz ljudske nevolje pokušavaju izvući što veći profit. Na kraju krajeva jasno je koliko se nisko spuštaju kad se i organizirani kriminal, barem naizgled, ponaša bolje od njih.