Prije 32 godine, Darko Buzov čekao je oca Tomu Buzova na željezničkom kolodvoru u Baru. Njegov otac nije izišao iz vlaka jer su ga izveli, skupa s još devetnaest putnika, u bosanskom mjestu Štrpci i ubili članovi paravojne formacije Osvetnici. Ubijen je jer se pobunio protiv njihova nasilnog legitimiranja putnika
Žrtve zločina prema kojem je hrvatski redatelj Nebojša Slijepčević snimio kratkometražni igrani film 'Čovjek koji nije mogao šutjeti', koji je već nagrađivan, a sada je i u konkurenciji za najprestižniju nagradu Oscar. Darko Buzov, sin jedinac pokojnog Tome Buzova, bivšeg umirovljenog časnika JNA, prvi put je stao pred kamere Provjerenog na Novoj TV u svom domu u Beogradu.
Legitimiranje u vlaku za Bar
Trojica vojnika u maskirnim uniformama, sa šajkačama i šubarama, išli su od kupea do kupea i tražili osobne dokumente svih putnika. Tomo Buzov im je dao svoje dokumente koje su mu, kad su vidjeli njegovo ime i prezime, vratili. Jer izvodili su samo građane islamske vjeroispovijesti, poput 17-godišnjeg mladića koji nije imao dokumente.
vezane vijesti
"I moj otac je njemu rekao da sjedne, moj otac je ustao umjesto njega. I tako je umjesto njega izašao van. I mi smo tek poslije tri, četiri godine od jednog čovjeka iz Višegrada dobili informaciju da je moj otac ubijen u stanici Šrpce. Najvjerojatnije se on u toj situaciji vodio nekom idejom da je on mlad dečko, da nema pojma o čemu se radi, bolje da on koji je već vojno lice ustane i ode. Izvući će se, ipak je vojska vojska, imaju neko poštovanje jedni prema drugima", ispričao je Darko.
Nakon nekoliko godina Koviljka Buzov, supruga Tome Buzova, stupila je u kontakt sa 17-godišnjim mladićem iz vlaka koji je potvrdio istinitost spomenutih događaja. Njegov identitet nikad nisu htjeli otkriti.
'Pogrešna' nacionalnost
Tomo Buzov nije se izvukao. Kao ni ostalih devetnaest putnika koje su izveli iz vlaka 671 od Beograda do Bara. Jedino on nije bio "pogrešne" nacionalnosti.
Darko Buzov na svojeg je oca bio ponosan i prije tog tragičnog događaja, ali mu je ujedno zamjerao što nije odabrao šutjeti.
Za otmicu i ubojstvo dvadeset putnika iz vlaka Beograd – Bar osuđen je samo jedan od sudionika, Nebojša Ranisavljević, koji je dobio petnaest godina zatvora. Iako je dokazano da je zločin pomno isplaniran i da su, uz vojsku i policiju, u organizaciju bili uključeni i ljudi iz Jugoslavenskih željeznica, nitko od njih nikad nije ni optužen.
