Portal AWD News 20. prosinca objavio je izjavu izraelskoga ministra obrane Moše Jaalona da će ‘uništiti Pakistan ako uđe u Siriju’. Izjavu su prenijeli brojni drugi portali pa je došla i do pakistanskog ministra obrane Havadže Asifa. On je na Badnjak na Twitteru upozorio Izrael da je ‘i Pakistan nuklearna sila’. Na Božić je izraelsko ministarstvo obrane napisalo na svome Twitteru da je Jaalonova izjava ‘posve izmišljena’ i da, uostalom, Jaalon nije ministar obrane od svibnja, kada ga je naslijedio Avigdor Liberman. Portal Media Bias Fact Check ocjenjuje portal AWD News kao proizvođača lažnih vijesti, uvelike sklona teorijama urota i šarlatanskoj znanosti.

Laž se širi dalje nego istina

Dok se to zbivalo na Bliskom istoku, Ivan Pernar je na svoj Facebook stavio link na jednu bosansku stranicu koja dovodi u sumnju to da se teroristički napad na ‘božićnom vašaru’ u Berlinu uopće dogodio. U kratko vrijeme dobio je 1.700 reakcija, a njegov post – u kojem je, kako je sam napisao, ‘dovodio u pitanje službenu teoriju’ – dobio je 423 shera. Nakon sat vremena napisao je na istom Facebooku da se samo šalio i da je bio svjestan da je ta teorija urote besmislena, ali da je htio potaknuti svoje sljedbenike da razmišljaju: ‘Moj cilj je razviti kritičko razmišljanje kod vas, u moru istinitih informacija ponekad ubaciti neku sumnjivu, navesti vas da se zapitate je li to istina, da koristite i mozak, a ne samo vid.'

I to je oduševilo sljedbu, npr. onoga koji je komentirao: 'Samo naprijed i ne boj se nikoga!!!' Ali prvi post ih je oduševio više. Pernarov demanti dobio je bijedna 32 shera. Laž se širi dalje nego istina.

Koliko je Pernar naivan i neobrazovan, a i njegovi obožavatelji, vidi se po vjerovanju da postoji 'more istinitih informacija' u kojem samo tu i tamo ima 'neka sumnjiva'. Situacija je, naime, obratna: u moru besmislica možda se pronađe nešto suvislo. 

Prije mjesec dana prethodni Severinin muž Milan Popović javno je ustvrdio da je majka njegova djeteta nestala jer se ‘ne javlja na telefon, ne odgovara na poruke, ne dolazi po dijete’. Na jednom od vodećih hrvatskih news portala potom sam pročitao da 'pjevačica nije iščeznula' jer o tome 'svjedoči njezina aktivnost na društvenim mrežama' – iako na njezinom profilu tih mjesec dana nije bilo nikakvih novih live snimki, tek generičke poruke i reklame za buduće koncerte. To je nova vjera: sve je na društvenim mrežama istinito. 

A ako je sve istina, nema laži. Prije mjesec dana naoružan je čovjek upao u pizzeriju u Washingtonu, revoltiran vijestima da se odande vodi pedofilski lanac, na čelu kojeg je, pogađate, Hillary Clinton. Srećom, nije nikog ubio i mirno se predao policiji. Mislite da nitko nije tako glup da u to povjeruje? E, pa tu je vijest širio preko Twittera Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost, general Mike Flynn.

Pobornici teorija urota, koji slijepo vjeruju svakoj izmišljotini, dosad su bili amorfna skupina čudaka, ali sada u Hrvatskoj imaju zastupnika u Saboru, u Pakistanu ministra obrane, a u SAD-u predsjednika. Na ruku im idu mediji čiji su zaposlenici u stanju napisati da je ubojica iz Berlina došao u Italiju iz ‘francuskog grada Turina’. 

Nešto je 2016. nestalo, ali teško je reći što. Istina? Značenje? Smisao? Mediji? Svijet? Sve to, da, ali i više. Poklič ‘Za dom spremni’ odvojio se od logora i vješanja talaca i postao kao neki endehazijski 'dobar dan', a Jugoslavija je postala demokratska i ekonomski uspješna zemlja. Svi su na webu poput Schrödingerove mačke koja je istovremeno i mrtva i živa: suci su kriminalci, plagijatori profesori, pronevjeritelji direktori državnih firmi, nogometni menadžeri robovlasnici.

Recikliraju se fašizam, seks, religija...

Vijesti su spojene od nespojivog: Ina je i mađarska i hrvatska, i prodana i kupuje se, i gubitaš i profitabilna; autoceste su i naše i u vlasništvu banaka; tečaj švicarskih franaka je i virtualan i stvaran; Slavonija je i bogata i gladna; nova lijeva partija obraća se radnicima i sindikatima kao da postoje; o reformi kurikula raspravlja se kao da ju je itko pročitao; zagrebački biskup propovijeda šefu SDP-a koji sjedi u prvom redu, a katolici izvan katedrale krše svih deset zapovijedi. Nije ništa tako zabavno kao show u kojem muškarci glume žene, a žene muškarce. Dileri droge i automobila, chefovi i DJ-evi, arhitekti interijera i gurui, svi su ujedinjeni pod istom parolom: fusion.



Ne recikliraju se samo fašizam, socijalizam, seks, kultura i religija, reciklira se i priroda. Na Božić je RTL prikazao izvrsnu reportažu o otočiću Baljencu koji se nada doći pod zaštitu UNESCO-a. ‘Naši preci su krčili godinama i godinama, generacijama i generacijama da bi uhvatili malo škrte zemlje u kojoj su sadili vinovu lozu, smokve i oskoruše; poneka kruška mala i tako. Od toga su ljudi, od te zemlje gradili vinograde i od toga živjeli’, rekao je na televiziji domaći čovjek iz Kaprija koji se još sjećao života prije interneta. Ali sada nema ljudi, sada se otok želi prijaviti kao 'kulturni krajolik', mumificirati i muzealizirati, kako bi se ondje prodavale ulaznice. Turisti, željni 'autentičnog iskustva’, moći će ondje pogledati brendirani hrvatski suhozid i onjušiti ekološke nasade, podignute uz 'agrookolišni poticaj' Europske unije. 

Ovog Božića umro je i George Michael. U jadikovkama zbog pomora celebrityja 2016. zaboravilo se da su oni življi od nas. Oni su se na vrijeme pretvorili u zvuk i sliku i nastavljaju živjeti na Facebooku i Twitteru, a oni su još jedini stvarni. Simulacija je sve preuzela, rekao bi francuski mislilac Jean Baudrillard.

Sve je simulacija

I prije su mediji izmišljali vijesti, ali sad su mediji nestali. I prije su političari lagali, ali sada i oni mogu nestati, poput Severine, i organizirati nuklearni rat preko Twittera. I ljudi su nestali, najprije s Baljenca, a sad će i iz Slavonije. Nastao je svijet u kojem je Torino u Francuskoj, Jaalon ministar, autizam zarazna bolest, berlinski masakr inscenacija, Rozga i Hauser zaljubljeni, a Hillary Clinton iz pizzerije trguje maloljetnicima. Jedini koji ne postoji u tom svijetu – to sam ja. 

Još malo Baudrillarda: 'Nekad je veliko filozofsko pitanje bilo zašto je Nešto, a ne Ništa. Danas je pitanje zašto je Ništa, a ne Nešto.' Godine 2016. doživjeli smo obilje tog nametljivog, ispraznog, agresivnog, iscrpljujućeg, senzacionalnog, masovnog, zaglupljujućeg, ogorčenog, moralističkog, dizajniranog, ekskluzivnog… Ničega. Nema sumnje da će i 2017. toga biti u izobilju.

Stoga vam želim u novoj godini od srca barem malo Nečeg.