Sirijska vojska ušla je u petak u ruševine okruga Baba Amr, ustaničke enklave u Homsu, koja je pala nakon mjesec dana bombardiranja i gdje je, prema udrugama za ljudska prava, ubijeno između 700 i 1000 civila. Snage odane režimu tvrde da je Al-Asad time slomio kralježnicu protivnicima, koje optužuje da se financiraju zapadnim novcem i teroriziraju zemlju.

Stručnjaci, međutim, predviđaju da će brutalnost režima izazvati suprotan učinak, nalik scenariju po kojem se odvijao rat u Bosni i Hercegovini u prvoj polovici 90-ih.

'Brutalnost kojom se vojska obračunala s okrugom Baba Amr i njegovim stanovnicima neće završiti pobunu. Ona će, naprotiv, radikalizirati sirijsko društvo', misli Sarah Leah Whitson, direktorica udruge Human Rights Watch za Bliski istok.

Regularna sirijska vojska superiorna je slabo naoružanoj Slobodnoj sirijskoj vojsci koju čine vojni dezerteri i pobunjenici. Međutim, mjesec dana duga opsada grada ne ukazuje da je to 'premoćna vojna pobjeda', kaže Nabil Boumonsef, kolumnist lista An-Nahar iz Bejruta.

Analitičari se slažu da je sirijska vojska dobila jednu bitku, ali ne i rat. 'Pobuna će se već idućih dana nastaviti na stotinama drugih lokacija', kaže Salman Šaik iz centra Brooking Doha.

Slobodna sirijska vojska oslanjala se na prokrijumčareno oružje, a sada će tražiti inozemne izvore za financiranje obrane i teško naoružanje, predviđa Peter Harling, stručnjak za Siriju u Međunarodnoj kriznoj skupini. Ustanici bi mogli posegnuti i za taktikom samoubilačkih napada po uzoru na Al Kaidu, a navodno su se neki islamistički borci već pridružili borcima u Baba Amru.

I dok predsjednik Al-Asad tumači da vladine snage štite lokalne zajednice od naoružanih banda i islamskih terorista, njegove snage zapravo kolektivno kažnjavaju naselja koja podržavaju prosvjede, čime 'režim dodatno radikalizira narod', kaže Harling.

Dinastija Asad, a napose Maher al-Asad, vojni zapovjednik i mlađi brat predsjednika Bašara, lako bi mogli početi nove napade poput ofenzive na Homs ili Hamu, grad koji je doživio sličnu sudbinu 1982, kada su njihov otac i stric, bivši predsjednik Hafez i njegov brat Rifat ubili 20.000 ljudi gušeći islamističku pobunu.

'Sin i brat ponovili su ono što su otac i stric učinili u Hami. Po istome scenariju. Mislim da to prosvjednike neće uplašiti. Izglednije je da će sve više njih zgrabiti oružje', drži Šaik.

Budući da političko rješenje ne dolazi u obzir jer su Asadove reforme površne, neprimjerene i stigle su prekasno, analitičari predviđaju dugotrajan sukob jer Asad još ima čvrst vojni, politički i sigurnosni establišment i teško je da bi mogao brzo pasti. Pa iako će iz vojske sve više ljudi dezertirati, nema naznaka da će se i vojno zapovjedništvo podijeliti.

S druge strane oporba će jačati primajući pomoć iz država Perzijskog zaljeva, napose Katara i Saudijske Arabije. Oporbi je pak slaba strana njezina podijeljenost i neučinkovitost. Sirijsko nacionalno vijeće, glavno oporbeno tijelo, nije izgradilo čvrsto vodstvo ni strategiju za rušenje Asada, a ni prijelaznu upravu za razdoblje nakon njegova pada.

Nadalje, ruska potpora Al-Asadovu režimu znak je elitama da je on još u sedlu i zato ga suradnici neće početi napuštati. Kina i Rusija su vetom spriječile Vijeće sigurnosti UN-a da donese rezoluciju o Siriji koja bi pomogla zaustaviti sukob, te svi pokazatelji upućuju na dugotrajan i užasan rat poput onoga u BiH.

'Mislim da put sirijskog sukoba vodi u pakao. U njega će se međunarodna zajednica sve više uključivati. To je pomalo nalik na BiH gdje su trebale godine za rasplet', zaključuje Šaik.

Sukob u Siriji već je zapalio povijesna neprijateljstva između sunita i šijita, od kojih dolaze i alaviti, kojima pripada Asad i elitne vojne strukture. Zbog toga rastu strahovi da bi sunitski islamisti, ako padne Asad, mogli preuzeti vlast kako se to već dogodilo u Tunisu, Egiptu i Libiji. Time bi konačno narušili ravnotežu moći koja je dosad postojala između sunita s jedne strane, te s druge strane između Asada i njegovih regionalnih saveznika, Irana i šijitskog pokreta Hezbolah u Libanonu.