Sirijski izbjeglica Sami Barkal potajno je snimio hrvatsku graničnu policiju kako tuče ljude iz njegove grupe. Danas živi i radi u Njemačkoj, no zbog nasilnih 'push-backova' izbjeglica iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu odlučio je tužiti hrvatske vlasti pred Europskim sudom za ljudska prava
'Nisam mogao zaboraviti to iskustvo na granici', kaže Sami Barkal za The Guardian. 'Snimio sam taj video jer sam želio da ljudi shvate što nam se događa i kako se igraju s našim životima, kao da ništa ne vrijede. Što još možemo učiniti da to prestane? Tako da stvarno polažem nade sud. Želimo li doista granice sa zidovima, nasiljem i otporom? Ili želimo pronaći humaniji način?'
Barkal je napustio Kobane u Siriji 2014. kada je Islamska država počela bombardirati kurdska sela. Imao je 13 godina. 'Otišao sam s majkom i bratom u Tursku', prisjeća se Barkal. 'Moja obitelj se vratila, no ja nisam jer sam se bojao da ću biti prisiljen služiti vojsku. Kad je moja obitelj otišla, tada je za mene život zapravo počeo. Morao sam sam učiti o životu', ispričao je Barkal.
vezane vijesti
Našao je posao u Turskoj, gdje je radio više od 12 sati dnevno. Kad je shvatio da tako više ne može, a sluteći da u Turskoj neće naći posao pod humanijim uvjetima rada, odlučio se pridružiti stotinama tražitelja azila koji svakodnevno balkanskom rutom pokušavaju doći do središnje Europe.
Mnoge na tom putu zaustavlja hrvatska granična policija koja izbjeglice pretražuje, a neke opljačka i nasilno gurne natrag u Bosnu i Hercegovinu, gdje se nalazi tisuće tražitelja azila, piše The Guardian. Takva odbijanja predstavljaju kršenje međunarodnog prava, koje kaže da tražitelji azila moraju imati priliku podnijeti svoj zahtjev za azil nakon što se nađu unutar granica zemlje.
Barkal kaže: 'Situacija je bila katastrofalna. Nije bilo nikakve podrške i završili smo spavajući u blatnom polju. Ja sam imao šator, ali mnogi drugi su morali improvizirati s vrećama za smeće. Oslanjali smo se na volontere i lokalno stanovništvo za hranu i tuševe. Morao sam otići odande.'
U studenom 2018. Barkal je odlučio pokušati prijeći granicu iz Bosne u Hrvatsku sa skupinom tražitelja azila iz sjeverne Afrike. Budući da je bio najmlađi u grupi, odrasli su mu predložili da ostane u slučaju da ih zaustavi hrvatska policija. Odjednom je začuo vrisak usred noći i skriven iza grmlja počeo snimati.
'Hrvatska policija ih maltretira. Oni ljudima lome kosti', šapnuo je Barkal u svoj telefon dok se čuo zvuk palica. Nekoliko minuta kasnije, trojica muškaraca iz njegove skupine izašla su iz šume s modricama lica, krvavih usta i noseva te slomljenih rebara. Guardian je bio prvi medij koji je objavio video koji je postao viralan.
Barkal kaže: 'Bio sam tako uplašen jer smo išli u tom smjeru. To sam mogao biti ja. Ali morao sam snimiti nešto od toga da ljudi razumiju što se događa na granici'. Ovo nije bio prvi put da je Barkal bio prisiljen vratiti se. Mjesec dana ranije, u listopadu iste godine, njega i skupinu Sirijaca zaustavila je hrvatska granična policija dok su se odmarali u napuštenom objektu.
Barkal kaže: 'Policajci su nas pretresli i oduzeli nam stvari. Zatim su nas dopratili do bijelog kombija i odvezli natrag do granice. Kad su se vrata kombija otvorila, vidjeli smo skupinu naoružanih policajaca kako čekaju vani. Dali su nam znak da se maknemo i nisu rekli ni riječ. Bili smo previše uplašeni da bismo razgovarali. Sinulo nam je da nas silom vraćaju u Bosnu. Povratak životu u tom blatnom polju bez ičega.'
Nakon brojnih pokušaja Barkal je krajem 2018. napokon uspio doći do Njemačke gdje su mu vlasti odobrile zahtjev za azil. Danas radi u supermarketu u Nordenu, gradu na njemačkoj obali Sjevernog mora. Nakon završene škole planira raditi kao medicinski tehnićar.
Carsten Gericke, odvjetnik Europskog centra za ustavna i ljudska prava (ECCHR) - neovisne i neprofitne nevladine organizacije - zastupa Barkala i još dvojicu Sirijaca. Kaže da su njegovi klijenti objasnili kako su bili 'podvrgnuti kolektivnom protjerivanju' i 'nije im data prilika da pojedinačno objasne svoju situaciju'.
Barkala su, iako je bio maloljetan, službenici vratili u Bosnu ne procijenivši rizike za njega i potpuno svjesni da su ga tjerali natrag u siromaštvo u Bosnu, koja nije imala učinkovit sustav azila u to vrijeme.
Gericke tvrdi da 'hrvatski policajci rutinski postupaju s ljudima izvan okvira zakona, ne vodeći službene evidencije o prisutnosti izbjeglica i migranata na svom teritoriju, držeći ih u pritvoru i ometajući im pristup azilu ili bilo kakav pravni savjet ili podršku'. Prema ECCHR-u, mnogi drugi su iskusili slične situacije, ali samo nekoliko slučajeva dospijeva na međunarodne sudove zbog logističkih prepreka.
Sud sada mora utvrditi da je Hrvatska prekršila Samijeva prava time što ga je nezakonito protjerala u Bosnu dok je bio maloljetan. Tada bi se od Hrvatske tražilo jamstvo da se takva kršenja više neće dogoditi. Morali bi izraditi akcijski plan i dostaviti izvješća o njegovoj provedbi. Unatoč svjedočenjima humanitarnih radnika, medija i novinara, Hrvatska je stalno poricala da je vraćala tražitelje azila u Bosnu ili da je protiv njih koristila nasilje.
Međutim, 2019. godine, nakon višemjesečnog službenog demantija, u intervjuu za švicarsku televiziju tadašnja hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović priznala je da se povratni udarci događaju. Zanijekala je da su bili nezakoniti i također je rekla da je policija pri tome upotrijebila silu. 'Razgovarala sam s ministrom unutarnjih poslova, glavnim ravnateljem policije i službenicima na terenu i oni su me uvjerili da nisu upotrijebili prekomjernu silu', rekla je Grabar-Kitarović.
Europski sud za ljudska prava presudio je 2019. da je hrvatska policija odgovorna za smrt šestogodišnje afganistanske djevojčice. Vlasti su prisilile njezinu obitelj da se vrati u Srbiju prelazeći željezničku prugu ne dopuštajući im da zatraže azil. Djevojčicu po imenu Madina Hussiny udario je i ubio vlak nakon što su je hrvatske vlasti 2017. gurnule natrag s obitelji.
