U najnovijem akcijskom hitu 'Pad Olimpa', koji igra i u hrvatskim kinima, skupina korejskih terorista izvede briljantan napad na Bijelu kuću, uzme predsjednika za taoca i prijeti Americi nuklearnim uništenjem.

Iako se Hollywwod ovaj puta potrudio malo zamagliti stvari, pa su teroristi zapravo nekakva zloglasna otpadnička skupina koja nije pod kontrolom komunističkog režima Sjeverne Koreje (no sanja o ujedinjenju dvije države), nema sumnje da je ova država zauzela svoje mjesto u plejadi standardnih filmskih negativaca, uz Ruse (i sve njihove varijacije, od komunista do mafije) i, naravno, Arape.

Kao što je često slučaj u američkim filmovima, fetišiziranje zastave događa se u svakom kadru, a situaciju spašava usamljeni i osramoćeni agent, no u vezi s 'Padom Olimpa' najzanimljivije je to što se komunistička Sjeverna Koreja samorazumljivo koristi kao izvor ugroze za 'američki način života'.

U pitanju je fenomen koji je aktualan u proteklih desetak godina, otkako je tadašnji američki predsjednik George Bush Sjevernu Koreju svrstao u osovinu zla, poklonivši joj mitski status kakav dotad kao jedna samo problematična, ali bezopasna država u percepciji američke javnosti nije imala.

U međuvremenu je čak i James Bond bio zatočen u sjevernokorejskom zatvoru, dok je prethodni sjevernokorejski diktator Kim Jong Il postao prepoznatljivo lice zahvaljujući ponajviše svim parodijama i skečevima u kojima su ga spominjali i prikazivali američki komičari.

Kim Jong Il bio je vrlo upečatljiv lik u parodiji 'Team America', dvojca Trey Parker & Matt Stone ('South Park'), prikazan s određenim suosjećanjem kao usamljeni diktator, dok je satirička oštrica bila mnogo opasnija za holivudske liberale poput Matta Damona. Pokojni otac aktualnog sjevernokorejskog diktatora često se pojavljivao i kao sporedni lik u američkoj humorističkoj seriji '30 Rock', s time da ga je glumila žena, komičarka Margaret Cho.

Ukratko, Sjeverna Koreja se, ako ništa drugo, uspješno etablirala u američkoj kolektivnoj psihi kao jedan od velikih neprijatelja, čemu zasigurno doprinose i videoigre poput uspješne Homefront, u kojoj se budućnost razvija tako da Sjeverna Koreja preko San Francisca (?!) izvrši kopnenu invaziju na SAD te preuzme vlast nad njenim teritorijem.

Igrači su oni rijetki preostali američki patrioti koji se u gerilskim borbama po urbanom pejzažu bore sa sjevernokorejskim okupatorom, koji već dvije godine tlači preživjele Amerikance.

Uostalom, Homefront je inspiriran igranim filmom 'Crvena zora', koji je svoje prvo ukazanje imao u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, kada su invaziju na SAD izveli Sovjeti, dok u najnovijoj verziji iz 2012. ulogu glavnog negativca preuzima Sjeverna Koreja.

Sve to je rezultat mašte dežurnog holivudskog desničara Johna Miliusa, koji je napisao i režirao originalnu 'Crvenu zoru', a sada je potpisan i na videoigri Homefront.

U svakom slučaju, ovi primjeri pokazuju da propaganda djeluje i posredno, možda čak i uspješnije nego kada je riječ o režimskom ispiranju mozga cenzurom i prijetnjama.

A kako je Amerika kapitalističko područje, još bolje je postići da ljudi plaćaju za političku propagandu; u slučaju 'Pada Olimpa' zarada na box officeu ide prema 100 milijuna dolara.