Temelji današnje sjevernokorejske specijalne postrojbe postavljeni su u drugoj polovici 1960-ih godina, desetak godina nakon potpisivanja primirja između Sjeverne (DPRK) i Južne Koreje (ROK), kojim su zaustavljeni veći sukobi i smatra se neslužbenim krajem Korejskog rata, iako on službeno nikad nije završio. Unatoč potpisivanju primirja, sjevernokorejski susjed nastavio je s vojnim operacijama manjeg opsega, a njihova je namjera bila unošenje nestabilnosti u Južnu Koreju, rušenje tamošnje vlasti te ostvarivanja glavnog cilja - ujedinjenja dviju Koreja u državu pod kontrolom sjevernokorejskog režima.

Te su operacije uključivale upade preko tzv. Demilitarizirane zone (DMZ), odnosno granice dviju država, i manje okršaje s vojnicima Južne Koreje i SAD-a, a oni su bili tamo u sastavu snaga Ujedinjenih naroda. Izvodile su ih posebno uvježbane jedinice za koje je krajem 1960-ih tadašnji sjevernokorejski vođa Kim Il-sung rekao da su najjača i elitna postrojba cijele vojske DPRK-a. Tada se postrojba zvala 8. korpus za specijalne namjene, a danas joj je uobičajeno ime Sjevernokorejske specijalne snage, skraćeno KPASOF ili najčešće samo SOF.

Operacija Plava kuća

U drugoj polovici 1960-ih, za vrijeme tzv. Tihog rata, ona je izvela više od tisuću operacija na teritoriju Južne Koreje, od kojih su najpoznatije one iz 1968. U siječnju te godine 26 pripadnika Jedinice 124 provuklo se kroz DMZ i krenulo prema stotinjak kilometara udaljenom Seulu sa zadatkom da ubiju tadašnjeg južnokorejskog predsjednika Park Chung-heeja u njegovoj rezidenciji Plavoj kući, a sekundarni cilj bila je zgrada američkog veleposlanstva. Sjevernokorejski specijalci obukli su južnokorejske odore, ali ih je vlastima odao lokalni stanovnik koji je, po njihovom ponašanju, zaključio da nisu pripadnici južnokorejske vojske.

Specijalce je zaustavila i pokušala identificirati južnokorejska policija svega 800 metara od Plave kuće, nakon čega je počelo puškaranje, a kasnije višednevni lov za uljezima. Tijekom povlačenja prema granici, ubijeno je 23 pripadnika Jedinice 124, za dva se ne zna što se dogodilo, ali se pretpostavlja da su ubijeni, dok je jedan pripadnik zarobljen. S druge strane, sjevernokorejski specijalci ubili su 68 južnokorejskih i tri američka, a ranili 66 južnokorejskih i tri američka vojnika.

Zarobili američki brod

Iako je misija bila neuspješna u smislu postizanja osnovnog i sekundarnog cilja, pokazala je sposobnost infiltracije sjevernokorejskih specijalaca jer su došli na svega nekoliko stotina metara od predsjednika Južne Koreje. Zarobljeni pripadnik Jedinice 124 rekao je da je prolazak kroz DMZ bio prilično lagan, a sama činjenica koliko su došli blizu predsjedniku i koliko su žrtava nanijeli prilikom povlačenja pokazuje njihovu sposobnost.

U isto vrijeme, također u siječnju 1968., specijalci DPRK zarobili su američki ratni brod USS Pueblo za špijunažu u međunarodnim vodama blizu Sjeverne Koreje. Jedan je američki mornar smrtno stradao, a ostalih 82 bili su zatočeni do kraja godine. Iako je posada vraćena u SAD za Božić te godine, brod je do danas ostao u Sjevernoj Koreji kao trofej i muzejski izložak, a incident je ostao zapamćen kao jedan od najsramotnijih za američku mornaricu.

Neuspješno iskrcavanje na obalu Južne Koreje

Treći incident iz 1968., tijekom koje su specijalci DPRK izveli više od 700 operacija raznih intenziteta, bilo je iskrcavanje 120 vojnika na osam obalnih lokacija između sela Ulchin i Samcheok u Južnoj Koreji. Cilj je bila uspostava gerilskih kampova iz kojih bi se radilo na rušenju južnokorejskog režima. Nakon što su otkriveni, a lokalnoj policiji prijavili su ih seljaci, podignuta je sila od oko 70.000 vojnika, mornara, policajaca i pričuve te je u roku od dva tjedna neutralizirala prijetnju ubivši 110 specijalaca iz DPRK i zarobivši njih sedam.

Procjenjuje se da SOF danas ima ukupno oko 200.000 pripadnika, od čega ih je između 40 i 80.000 iz 11. korpusa, tzv. Olujnog korpusa, elite među elitom. Osnovna zadaća tih snaga je probijanje obrane Južne Koreje i izvođenje operacija u neprijateljskoj pozadini, kao i izviđanje bojišta i strateških objekata, a visoko su obučene za nekonvencionalno ratovanje i sabotaže.

Smatra se da su u rat Rusije i Ukrajine poslani upravo najelitniji pripadnici Olujnog korpusa, a on se inače sastoji od deset brigada te vuče korijene iz 8. korpusa za specijalne namjene iz 1960-ih godina, nastalog nakon što je rasformirana Jedinica 124 zbog neuspjelog iskrcavanja između sela Ulchin i Samcheok. Sjedište postrojbe nalazi se u mjestu Tokchon u središnjem dijelu Sjeverne Koreje.

Obučeni za otimanje talaca

Pripadnici 11. korpusa također su obučeni za otimanje talaca, a obuka im se sastoji u ubacivanju iza neprijateljskih linija i uzimanje vrijednih talaca za kasnije pregovore. S obzirom na taj aspekt njihove obuke, ako se uključe u borbe, a ne ostanu samo čuvati rusku granicu, možda budu upućeni u misije otmice, ili likvidacije, visokih ukrajinskih zapovjednika ili političara. Prema informacijama južnokorejskih obavještajaca, sveukupno bi u Rusiji trebalo biti razmješteno 12.000 pripadnika Olujnog korpusa.

Poznati su i po tome da su 2020. bili postavljeni na granicu s Kinom u jeku pandemije covida, a u svom su poslu bili brutalni te su pucali na sve što se kretalo u pograničnom području, bilo da je riječ o prebjezima, potencijalno zaraženim osobama, lokalnom stanovništvu, švercerima i slično. Na granicu su bili razmješteni zato što redovni granični policajci nisu bili spremni ubijati bez razloga, nego su, u slučaju da se netko neovlašteno približavao granici, pucali u zrak ili koristili manevarsko streljivo.

Na Zapadu se smatra da sjevernokorejski vojnici, iako su motivirani i uvježbani, imaju više nedostataka u odnosu na one zapadne, osobito specijalne postrojbe, a jedan od glavnih je izostanak napredne vojne opreme. No s obzirom na to da Sjeverna Koreja nije izvodila veće vojne operacije 50-ak godina, svi zaključci su na razini procjene. Kako će se sjevernokorejski vojnici stvarno ponašati te kako će se u eventualnim borbama snaći vojska koja je više od 70 godina pripremana i indoktrinirana za drugačiju vrstu rata, na drugačijem terenu i s drugim ciljevima, tek će se vidjeti ako se uključe u borbe s ukrajinskim vojnicima.

Dio obuke i neke od sposobnosti sjevernokorejskih vojnika možete pogledati u videu u nastavku.