Dva recentna slučaja raskida s Crkvom u Poljskoj, koju se voli opisivati kao duboko pobožnu zemlju, ukazuju do koje se mjere crkvena hijerarhija udaljila od potreba svakodnevnog života Poljaka te zašto joj potpora stalno opada
Prvi slučaj opisuje Spiegel, a tiče se smjene svećenika Wojciecha Lemanskog. Naime, Lemanski je još od zaređenja 1987. snažno progovarao protiv vodstva crkve, točnije, optuživao ih je da nisu napravili dovoljno da zauzdaju antisemitske tendencije. Zatim, tvrdio je da se preblago odnose prema slučajevima seksualnog zlostavljanja, a kritizirao je i kategoričko odbijanje kontracepcije i umjetne oplodnje. Te su opetovane kritike nagnale prošlog tjedna praškog nadbiskupa Henryka Hosera na suspenziju svećenika. Slučaj, koji poljski mediji nazivaju 'Lemanski protiv kurije', ne bi bio toliko zvučan da Lemanski nije iznimno omiljen u svojoj župi.
Stoga, kada su nadbiskupovi izaslanici stigli u župu u gradiću Jasienica pored Varšave, ljudi su ih izviždali te im izgurali automobil put Varšave. Svećenik Lemanski je na koncu prihvatio odluku nadbiskupa iako je smatra nepravednom te je objavio da čeka konačnu odluku iz Vatikana, a u javnosti je u međuvremenu dobio nadimak 'crkveni neprijatelj broj jedan'.
Drugi, jednako znakoviti slučaj, o kojem piše dnevni list Gazeta Wyborcza, odnosi se na Agniezsku Ziolkowsku. Tu se 26-godišnjakinju drži za prvu Poljakinju rođenu metodom oplodnjein vitro. 1987. u Poljskoj nije bila dostupna metoda in vitro, no njezini su roditelji tada boravili u Rimu na stipendiji te dobili i priliku da im tamošnje zdravstveno osiguranje osigura povrat novca za postupak. Nakon što je biskupska konferencija Poljske u travnju ove godine objavila 'bioetički dokument' u kojem se navodi da je metoda in vitro ni manje ni više nego 'derivat uzgoja životinja i biljaka', mlada Agniezska Ziolkowska, rođena i odgojena kao rimokatolkinja, najavila je čin apostaze, formalnog odricanja od poljske Katoličke crkve.
Naime, 1. srpnja, u Poljskoj je na snagu stupio zakon prema kojem parovi imaju pravo na povrat novca za metode umjetne oplodnje što su katolički vođe snažno osudili, a Ziolowska je nedavno izjavila da bi se Crkvu slijedom takvih zahtjeva 'moglo zakonski goniti zbog povrede osobnih prava'. 'Radi se o sljedećem koraku mržnje i kampanji stigmatizacije protiv djece rođene preko oplodnje in vitro i njihovih roditelja', zaključila je u intervjuu.
Upravo ova dva slučaja pokazuju koliko se crkvena hijerarhija udaljila od svog 'stada', zaključuje Spiegel. U zemlji u kojoj se i dalje oko 90 posto stanovništva izjašnjava katolicima, posjećenost crkvenih službi u stalnom je opadanju. Dok je u doba nacističke okupacije i komunizma crkva igrala zaštitnika nacionalnog identiteta, danas je njezina slika u javnosti mahom negativna.
Parovi koji žive u gradovima, Poznanju i Varšavi, nemaju baš razumijevanja za crkveno protivljenje umjetnoj oplodnji. Zatim, sve je više istospolnih parova, a žene nisu više spremne, po crkvenim napucima, ostaviti karijeru zbog obiteljskog života.
Dnevni list Gazeta Wyborcza zaključuje da slučaj otkriva 'značajan sukob oko toga kako bi crkva treba izgledati. Bi li trebala biti otvorenija i obraćati se vjernicima i nevjernicima ili bi trebala postati šamanskom crkvom'.