Kako stvari stoje, Škoti će izaći na referendum 2014. ili, vjerojatnije, 2015. ne bi li se izjasnili žele li biti neovisni o Velikoj Britaniji. Kampanju predvodi Alex Salmond, škotski premijer, kojem je cilj ipak nešto drukčiji. Galvanizirajući sunarodnjake za potpuno odcjepljenje, a za što je malo vjerojatno da će imati apsolutnu većinu, zapravo im želi učiniti prihvatljivim nešto manje radikalno – potpunu financijsku autonomiju
Predsjednik škotske nacionalne stranke i prvi ministar Škotske u Londonu izaziva tek neskriveni podsmijeh ambicijom da Škotsku učini što samostalnijom, no Cameronova koalicija ne namjerava ga spriječiti u političkom naumu. Alex Salmond napenalio se održati referendum o neovisnosti Škotske, koji će zacijelo biti održan krajem 2014. ili u proljeće 2015, u svakom slučaju vremenski blizu sljedećim parlamentarnim izborima, piše The Guardian.
Na izbornom listiću bit će dva pitanja. U jednom će Škoti odlučivati žele li biti potpuno neovisni, u drugom žele li fiskalnu autonomiju. Općeprihvaćeno je da većina ne želi potpuno odcjepljenje – zadnje ankete govore da ima svega 38 posto njegovih zagovornika – no jednako je tako javna tajna da Salmond želi fiskalnu autonomiju pod svaku cijenu te pitanje o potpunoj samostalnosti ima tek psihološku svrhu učiniti drugu opciju prihvatljivijom.
Zanimljivo je da će to biti prvi izbori u britanskoj povijesti na kojima će moći glasati osobe već od 16 godina starosti. Povijesni presedan bit će ukoliko Škotska zaista i postigne dinancijsku autonomiju. Radit će se o najvećem pomaku u financijskoj strukturi Ujedinjenog Kraljevstva unazad 300 godine, kako kaže Danny Alexander, glavni tajnik britanske državne blagajne i najiskusniji škotski političar u trenutnoj vladi.
Škotska je već sada autonomna u područjima obrazovanja, zdravstva, lokalnih poreza, cjenovne politike, očuvanja okoliša i domaćeg transporta. Ukoliko se fiskalno odcijepi, imat će potpunu kontrolu nad porezima i u domeni socijalne skrbi. Zajedničke bi ostale jedino obrana, međunarodna pomoć i vanjski poslovi.
David Cameron i Nick Clegg načelno nemaju ništa protiv, štoviše, vlada ionako provodi opsežnu politiku decentralizacije, no ne nedostaje im blaga doza poruge. Za vrijeme stranačke konferencije torijevaca, Cameron je dobacio škotskom prvom ministru da previše oklijeva sa svojim planovima za referendum te ga nazvao velikim strahopezdom, s obzirom na to da zna kako neće imati većinu za potpuno odcjepljenje. Situacija bi se mogla zakomplicirati i za Cleggove liberalne demokrate u Engleskoj. Naime, njihova škotska filijala sve više navija za autonomiju, ne samo Škota, već i Velšana i Sjevernih Iraca.
Kako smo natuknuli, Cameronova vlada već sada želi više angažmana pokrajinskih vlada u organiziranju vlastite porezne politike. Škotska vlada u Holyroodu mogla bi skoro primiti zajam od 2,2 milijarde funti iz Londona ne bi li se ubrzao proces regionalizacije. Jedino što brine Camerona i Clegga jest da referendumsko pitanje ne bude postavljeno presugestivno, da ne bude nepravednih načina određivanja tko smije glasati ili pak nepravednih pravila za primanje donacija u kampanji. U svrhu sprečavanja makinacija, najvjerojatnije će biti uspostavljena izborna komisija.
Englezi su podijeljeni. S jedne strane, financijska autonomija Škota značit će da će im napokon biti smanjen utjecaj u donošenju unutarnjopolitičkih odluka, s druge strane, pitaju se otkuda pravo Škotima odlučivati o nečemu što će imati reperkusije na čitavu zemlju. Zanimljivo, ali autonomaški Alex Salmond ne skriva želju da kraljica ostane formalni poglavar Škotske.
Što zaključiti? Jednostavno, dvije su nacije toliko srasle da se postavlja pitanje koliko je isplativo formalno razdvajanje za politički ćef manjinskih autonomaša. Tim više što je London i više nego sretan skinuti s vrata (čitaj kase) zemaljske vlade dajući im sve više ingerencija.
