Prije 26 godina tadašnje slovenske vlasti jednom su uredbom 'izbrisale' iz državnog registra 25.671 osobu neslovenskog porijekla, a one su tim potezom ostale bez dokumenata, prava na boravak, rad i socijalnu zaštitu
Slovenija se zbog tog slučaja masovnog kršenja ljudskih prava našla pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, a mnogi problemi 'izbrisanih' aktualni su i danas.
Nakon što je Europski sud za ljudska prava 2010. presudio kako u predmetu 'izbrisanih' država problem oduzetih prava treba riješiti sustavnim zakonom, uz mogućnost odštete, parlament je donio zakon po kojem 'izbrisanima' koji ulože zahtjev u upravnom postupku može pripasti najviše 50 eura za svaki mjesec koji su proveli bez svih prava i dokumenata, a najviše trostruki iznos ako se odluče za sudsku tužbu.
Slovenski mediji naglašavaju kako su mnogi slučajevi, i nakon dvije presude ustavnog suda, tri zakona, dvije presude Europskog suda za ljudska prava, jednog programa kompenzacije i jednog referenduma, još otvoreni.
Dosad je na sudovima podneseno 346 tužbi, a riješeno ih je svega 12, dok je 'izbrisanima' u administrativnim postupcima dodijeljena odšteta od ukupno 26,5 milijuna eura, objavio je Slovenski radio.
Mediji prenose kako će ustavni sud razmatrati zahtjev da se povećanje iznosa koji će se platiti za pretrpljenu štetu proglasi nezakonitim, kao i da je problem to što se u ime države 'izbrisanima' još nitko nije ispričao.
Podsjetimo, odlukom slovenskog ustavnog suda i temeljem uputa ministarstva unutarnjih poslova, slovenske administrativne službe 26. veljače 1992. godine izbrisale su 25.671 stanovnika iz registra stalnog prebivališta.
'Izbrisani' su bili uglavnom porijeklom iz bivših jugoslavenskih republika s jugoslavenskim državljanstvom ili državljanstvom određene republike, a u Sloveniji su živjeli temeljem reguliranog stalnog boravka.
Nakon proglašenja neovisnosti Slovenije 25. lipnja 1991. građani bivše socijalističke republike automatski su postali državljanima Republike Slovenije. Državljani drugih republika sa stalnim boravkom u Sloveniji imali su pravo zatražiti slovensko državljanstvo u roku šest mjeseci od proglašenja neovisnosti.
Oni koji to nisu učinili ili kojima je zahtjev odbijen izbrisani su iz evidencije stalnih boravaka. Na njih se u tom trenutku počeo primjenjivati zakon o strancima, a brisanjem su izgubili sva ekonomska i socijalna prava, dok su neki morali napustiti Sloveniju ili bili deportirani. Mnogi su ostali živjeti s nereguliranim statusom, odnosno nezakonito, pa samim time nisu imali pravo na legalan život i rad, besplatno liječenje, putovanje i otvaranje računa u bankama.