Za predmet Ademi-Norac predviđena je petodnevna javna sjednica (16.-20. studenoga) na kojoj će vijeće Vrhovnog suda preispitati žalbe obrane i tužiteljstva te cjelokupni prvostupanjski postupak koji je lani, krajem svibnja završio za Ademija oslobađajućom, a Norca osuđujućom nepravomoćnom presudom zagrebačkog Županijskog suda.

Na tu presudu žalila su se obojica Norčevih branitelja, Željko Olujić i Vlatko Nuić koji traže njezino ukidanje i ponavljanje suđenja.

'U žalbama smo naveli brojne pogrešno utvrđene činjenice u prvostupanjskom postupku ali i pravnu raščlambu kojom dokazujemo da je Županijski sud primijenio zakone koje nije smio primjeniti', kazao je Olujić koji je već kod objave nepravomoćne presude ocijenio da se Norcu nije moglo suditi za kazneno djelo nečinjenja jer u vrijeme zločina u Medačkom džepu hrvatsko zakonodavstvo nije poznavalo takvo kazneno djelo.

Osim obrane, na presudu se žalilo i zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo koje za Norca traži veću kaznu te ukidanje oslobađajućeg dijela presude i vraćanje na ponovno suđenje.

Sjednica vijeća Vrhovnog suda 16. listopada u 9 sati trebala bi započeti izvješćem suca izvjestitelja o predmetu, a potom bi stranke u postupku, u vremenu koje za to odredi predsjednik vijeća, trebale izložiti najvažnije dijelove žalbe, odnosno odgovore na žalbu.

Norac je putem branitelja zatražio da mu se omogući nazočnost na sjednici, no za razliku od prvostupanjskog postupka gdje je to bilo obavezno kod drugostupanjskog je to samo mogućnost o kojoj odlučuje predsjednik vijeća ili vijeće.

Nakon jednogodišnjeg postupka sudsko vijeće pod predsjedanjem suca Marina Mrčele presudilo je da Ademi nije kriv za ratne zločine nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima, dok je Norca osudilo po dvije točke optužnice na po pet godina zatvora, odnosno jedinstvenu kaznu od sedam godina. Po zakonu važećem 1993. kazna je mogla iznositi najmanje pet, a najviše 20 godina zatvora.

Obojicu se teretilo po zapovjednoj odgovornosti, a ne kao neposredne izvršitelje zločina.

Po obrazloženju presude, Ademi je oslobođen po svim točkama optužnice jer je imao suženu zapovjednu odgovornost, budući je iskazima svjedoka utvrđeno da je na terenu bio još jedan zapovjednik, admiral Davorin Domazet Lošo koji je bio izaslanik načelnika Glavnog stožera Janka Bobetka i koji je izdavao zapovjedi Norcu.

Norac je s druge strane osuđen jer je, po ocjeni suda, znao za zločine, ubijanje civila i ratnih zarobljenika, pljačku i palež, a to nije spriječio, niti je kaznio odgovorne, iako je imao punu zapovjednu ovlast nad 9. gardijskom brigadom i pridruženim domobranskim postrojbama.

Prema optužnici, na području Medačkog džepa od 9. rujna do 17. rujna kada su se hrvatske snage povukle i područje predale UN-ovim 'mirovnjacima' ubijena su 23 srpska civila i pet zarobljenih vojnika, a uništeno 300 različitih građevina.

Norac, inače, već izdržava 12-godišnju zatvorsku kaznu na koju je osuđen 2003. zbog ratnog zločina nad civilima 1991. na gospićkom području. U slučaju da mu Vrhovni sud potvrdi i presudu za Medački džep moći će tražiti da mu se odredi jedinstvena zatvorska kazna za ta dva slučaja.

Sud se u tom slučaju, prema Kaznenom zakonu, mora držati pravila da jedinstvena kazna zatvora mora biti veća od svake pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije dosegnuti njihov zbroj. U slučaju Norca to bi značilo da mu kazna ne bi mogla biti manja od 12 godina na koliko je osuđen za zločine na gospićkom području, ali ni veća od 19 godina koliki je zbir dviju kazni.

Predmet Ademi-Norac prvi je slučaj koji je Haški sud prepustio hrvatskom pravosuđu.