Posebno zanimljivo je to što je promjer jezgre ovog svemirskog tijela manji od 20 km pa astronomima baš nije sasvim jasno ni kako je tako nešto moguće niti o čemu je zapravo riječ.

Ako jer kugla sjajnih plinova rezultat supernove, onda je to najveća eksplozija supernove koja je ikada zabilježena.

Prema izviješću predstavljenom u časopisu Science, izvor sjaja možda bi mogao biti vrlo rijedak objekt magnetar. No u tom slučaju riječ je o magnetaru čija energija pomiče granice mogućeg u fizici. Magnetari nastaju u eksplozijama supernova. To su iznimno guste neutronske zvijezde s izuzetno jakim magnetskim poljem, a njihov raspad stvara emisiju ogromih količina visoko-energetskog elektromagnetnog zračenja, osobito X i gama-zraka.

Tijelo je nazvano ASASSN-15lh, a prvi put je registrirano u lipnju 2015.

Voditelj istraživanja Krzysztof Stanek s Ohio State Universityja kaže da je pojava toliko neobična da se morao poslužiti frazom iz filma ‘This is Spinal Tap’ kako bi je ilustrirao.

‘Ako je stvarno magnetar, onda je to kao da je priroda uzela sve što znamo o njima i odvrnula na 11’, rekao je aludirajući da je sjaj ASASSN-15lh na skali od jedan do deset negdje na 11.

Sjajna kugla ne može se vidjeti golim okom jer je udaljena oko 3,8 milijardi svjetlosnih godina. No zabilježili su je uređaji kolaboracije All Sky Automated Survey for Supernovae (ASAS-SN; na engleskom se to čita kao assassin što znači ubojica).

ASAS-SN je od početka rada 2014. godine do danas otkrio oko 250 eksplozija supernova, međutim ASASSN-15lh je 200-tinjak puta snažnija od prosječnih, odnosno oko 570 milijardi puta sjajnija od Sunca i 20 puta sjajnija od svih zvijezda zajedno u Mliječnoj stazi.

'Moramo se zapitati kako je tako nešto moguće', rekao je Stanek. 'Potrebna je golema energija za toliki sjaj, a ona mora od negdje dolaziti', dodao je.

Znanstvenici smatraju da bi istraživanje ove eksplozije moglo rezultirati formiranjem potpuno nove klase supersjajnih supernova.

U slučaju da je riječ o magnetaru, kalkulacije pokazuju da bi se on morao okretati oko 1000 puta u sekundi te da bi energiju rotacije morao pretvarati u svjetlost s gotovo sto-postotnom učinkovitošću, što je na granici mogućeg.

No postoji još jedno moguće rješenje. Naime znanstvenici smatraju da bi tijelo, ako teleskop Hubble pokaže da se nalazi u središtu neke galaksije, moglo biti crna rupa koja je ušla u neku neobičnu interakciju s okolnom materijom.

Naslovna slika pokazuje kako bi eksplozija izgledala s nekog egzoplaneta udaljenog oko 10.000 svjetlosnih godina.