U dječjem vrtiću zavladala je velika tuga i šok. Još toga jutra, Bojan Radašinović šalio se i igrao s djecom, a onda je sjeo na stolicu i pokosio ga je moždani udar, piše Jutarnji list. Hitna pomoć je brzo došla, pokušali su ga reanimirati, ali pomoći nije bilo.

'Djeca su mislila da se igra kad je sjeo. Kolegica ga je pitala za nešto i shvatila da ne reagira te je odmah pozvala pomoć. Svi smo neizmjerno tužni i svima će tetak Bojan jako nedostajati jer je bio divan', rekao je djed jednog od dječaka iz njegove vrtićke grupe.

Radašinović, koji je bio jedan od osam muških odgajatelja u Zagrebu, jako će nedostajati svojim kolegama, djeci i njihovim roditeljima, ali i književnoj zajednici. Godine 2000. dobio nagradu Goranovo proljeće za mlade pjesnike. Objavio je tri zbirke poezije: Sprega književnosti i prljavog rublja (2000.), Ovdje ćemo uvijek biti stranci (2003.), Savršeno mjesto za život (2005.), zbirku priča Non stop (2011.) i Knjigu za djecu u vlastitoj nakladi 2017. godine. To je knjiga koja povezuje odgoj i obrazovanje s permakulturom, koju je Radašinović proučavao i po njoj živio.

'Bio je poseban, ili si ga volio jako ili nisi uopće. Ja ga jesam, uvijek mi je bilo ugodno s njim u društvu. Duhovit, ironičan, autoironičan. Živio je u skladu s prirodom, uzgajao svoj vrt, boravio vikendima u prirodi u svojoj vikendici. Bio je jedan od rijetkih muških odgojitelja. Posao koji radimo beskrajno je lijep, težak i stresan. Ostavlja posljedice na naše zdravlje, pa tako je vjerojatno i na njegovo. Biti odgojitelj nije posao, to je poziv. Radiš i kada si na godišnjem i vikendom, radiš čak i na bolovanju, smišljajući neke nove ideje. Osim nas, naš posao radi i naša obitelj, prijatelji, poznanici prikupljajući sve što nam treba, dolazeći nam u goste u vrtić, organizirajući nam razna događanja kako bi djeci bilo što zanimljivije. I upravo zbog toga, molim vas, neka nikad nitko više ne kaže da se odgojitelji u vrtiću samo igraju. Zbogom Bojane!', napisala je na društvenoj mreži njegova kolegica na profilu Priče tete Dude.

Svestrani Radašinović je radio i kao mentor informatike u Centru za poticanje darovitosti, a svoje pjesme, priče i eseje objavljivao je u Zarezu, Vijencu, Quorumu, Poeziji, Knjigomatu, Večernjem listu, Karlovačkom tjedniku, Albumu, Trećem programu Radio Zagreba... Poezija mu je prevedena na engleski, njemački, portugalski i slovenski. Također je uvršten u nekoliko zbirki i antologija suvremenog pjesništva.