Organizatori ovog najvećeg svjedočanstva srebreničke tragedije su SENSE – Centar za tranzicijsku pravdu Pula i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, a u sklopu izložbe koja će se otvoriti večer uoči tužne obljetnice predstavit će se i dio postava SENSE – Dokumentacijskog centra Srebrenica (Memorijalni centar Srebrenica Potočari).

'Drhtala je sigurno i ruka fotografa Tima Lovelessa dok je snimao prizore ekshumacija masovnih grobnica oko Srebrenice. Drhtim i ja dok zurim u te fotografije otkrivajući detalje ljudskosti u mumificiranim ostacima koji izgledaju kao reljefi i skulpture posvećeni stradanju i patnji. Lice u kriku, tijelo izvijeno unatrag dok su ruke vezane na leđima. Rupa u lubanji, proteza koja se izmaknula iz ležišta, košulja koju je supruga brižljivo glačala možda tek koji sat prije iznenadne smrti. Položaji tijela otkrivaju kako ih je smrt zatekla i unatoč protoku vremena. To je čitljivo u slučaju primarnih grobnica. Počinitelji su, nastojeći sakriti monstruozni zločin, bagerima iskopavali grobnice i premještali ih na tajne lokacije. U sekundarnim grobnicama kosti i ostaci su pomiješani i tek detaljnom analizom forenzičari spajaju razbacane ostatke da bi identificirali svaku pojedinačnu žrtvu, vratili joj njezin identitet i ljudskost, vratili je u okrilje obitelji za dostojanstven ukop', napisala je u Katalogu izložbe Sandra Vitaljić, akademska fotografkinja i profesorica na Odsjeku snimanja Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.

Tim Loveless kao forenzički fotograf snimao je za Haaški tribunal iskapanje masovnih grobnica. Njegove fotografije poslužile su kao dokumentacija i dokazni materijal Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (što je učinio i Međunarodni sud pravde) prilikom donošenja presude kojom je srebrenički zločin okarakteriziran kao genocid, što je bila prva presuda takve vrste nakon Drugoga svjetskog rata.
Fotografije su snimljene 1999. i 2000. na više lokacija masovnih grobnica za koje je istražni tim utvrdio da su povezane sa Srebrenicom. Prema riječima Tima Lovelessa korišten je fotoaparat Linhof velikog formata (pet puta četiri inča).

'Zbog važnosti istraga koje je vodio Sud, osobito onih koje se odnose na Srebrenicu, smatrao sam da je potrebno stvoriti još jednu razinu dokumentacije. Dok smo ekshumirali masovne grobnice, izdvajali smo sve dokaze i nakon toga mjesto vratili u prijašnje stanje. Stoga je vrlo mala skupina ljudi (nas tridesetak) jedina vidjela masovne grobnice u kojima su pokopane žrtve iz Srebrenice. Svrha je ovih fotografija da prenesu drugima kakav je osjećaj bio nalaziti se na lokaciji masovne grobnice tijekom ekshumacije. Na njima se namjerno ne nalaze nikakvi identifikacijski nazivi ili brojevi koji bi mogli odvratiti pozornost od samih fotografija. Fotografije su crno-bijele, što olakšava gledatelju da se usredotoči i istovremeno stvara osjećaj općepovijesne važnosti, umjesto da tvori puki forenzički dokazni materijal koji se odnosi na pojedinu lokaciju', objašnjava autor Loveless.

Izražava nadu da u njegovim fotografijama promatrač ne vidi samo užas nasilne smrti nego i individualnost i dignitet žrtava, čak i u krajnosti kakva je masovna grobnica.

Sandra Vitaljić ističe kako Lovelessove fotografije pomažu i da masovni zločin dobije svoju vizualizaciju koja nam omogućuje da shvatimo i prihvatimo ono što se dogodilo kao stvarno i realno.
'Muškarac na fotografiji nosi majicu kratkih rukava s prugastom teksturom koju jasno razaznajem na fotografiji. Drugi je u košulji koja je sada na leđima trakasto pokidana kao da se dugo provlačio kroz oštro grmlje ili se skrivao u njemu. Rukom se još čvrsto drži za šiblje od kojeg je očekivao sklonište, koje mu je pružalo nadu da neće biti otkriven i pogubljen kao i ostale tisuće muškaraca, staraca i dječaka Srebrenice tih vrućih srpanjskih dana 1995. Oči su im povezane komadom iskidane tkanine kao da im je ona mogla pomoći da se sakriju od brutalne egzekucije. Ali ne stavljaju krvnici poveze na oči svojih žrtava zato da bi olakšali njima nego sebi. Željeli su izbjeći njihov pogled, taj pogled koji ih podsjeća da se pred njihovim cijevima nalaze ljudska bića', piše Vitaljić.

Zločini koji su u srpnju 1995. počinjeni u Srebrenici bili su predmetom brojnih suđenja pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Izvješćujući iz dana u dan o tome što je rečeno i viđeno u sudnicama, novinska agencija SENSE prikupila je obimnu dokumentaciju; tisuće sati snimaka, svjedočenja preživjelih, očevidaca i počinitelja zločina, dokumentirane snimke iz srpnja 1995., fotografije mjesta zločina i zračne snimke, vojne dokumente zaplijenjene u stožerima jedinica koje su u srpnju 1995. sudjelovale u napadu na zaštićenu zonu. U želji da tu živu povijesnu građu vrati tamo kako pripada, SENSE je u suradnji s Memorijalnim centrom Srebrenica u Potočarima osnovala Dokumentacijski centar Srebrenica

Izložba 'Srebrenica' dio je ciklusa 'Snapshot/Brzo okidanje' u Galeriji Klovićevi dvori i trajat će do 26. srpnja.