Kao i uvijek kada je riječ o Ujedinjenim narodima, naslov je dug i suhoparan: 'Diskriminatorni zakoni i prakse i činovi nasilja prema pojedincima na osnovu njihove seksualne orijentacije i rodnog identiteta'. Iza naslova se pak krije 25 stranica ispunjenih stravom i užasom, na kojima Visoka povjerenica UN-a Navi Pillay donosi pregled zvjerstava koje se diljem svijeta izvršavaju nad LGBT osobama.

Pillay je svoj izvještaj, prvi takve vrste koji je UN izradio, predstavila 7. ožujka u Ženevi, obraćajući se Vijeću za ljudska prava, naglasivši odmah na početku kako 'vjerojatno ovdje nemamo iste poglede kada je riječ o pravima LGBT osoba'. Ali, istaknula je povjerenica Pillay: 'Uvjerena sam da nitko od nas neće tolerirati sistematsko, ozbiljno kršenje ljudskih prava', čemu su LGBT osobe itekako izložene.

Ciljano nasilje i diskriminacija

Pillay je u svojem uvodnom izlaganju spomenula i nekoliko duboko potresnih primjera, koji svjedoče o nasilju koje su LGBT osobe izložene. Primjerice, tu je slučaj transrodne žene koja je smještena u muški zatvor te je tamo silovana više od 100 puta, i to uz blagoslov i sudjelovanje stražara! Ili slučajevi lezbijki iz Južnoafričke Republike, gdje ih se 'korektivno siluje' kako bi promijenile seksualnu orijentaciju (jer, što bi ženu više privuklo muškarcima nego silovanje?!).

Navi Pillay stoga odmah na početku iznosi sljedeći zaključak: 'Ono što se jasno vidi iz materijala koji smo sakupili je konkretan i jasan obrazac ciljanog nasilja i diskriminacije prema LGBT osobama, ili onima koje se tako percipira. Taj obrazac mnoge države svijeta predugo ignoriraju, a dužnost je Vijeća za ljudska prava posvetiti se tome.'

Kada je riječ o vrstama nasilja i diskriminacije kojoj su LGBT osobe izložene, studija UN-ove Visoke povjerenice za ljudska prava na prvom mjestu ističe ubojstva, silovanja i mučenja LGBT osoba, 'koja se događaju u svim regijama svijeta'. U Hondurasu je, navodi se u studiji, u razdoblju od godinu i pol ubijena 31 gej i transrodna osoba, uključujući i slučaj naročito brutalnog iživljavanja nad transrodnom osobom koja je prvo silovana, onda pretučena na smrt, a lice joj smrskano kamenjem do neprepoznatljivosti. Izmučeno tijelo je pak bačeno u jarak pored ceste, a policija se baš i nije pretrgnula naći počinitelje.

Silovanje i mučenje za 'izliječenje'

Ništa manje uznemiravajući nije primjer s Jamajke, gdje je gej muškarac izboden i pretučen nasmrt od strane razularene, homofobne rulje. Još strašnije, nesretnik je zatražio pomoć prisutnih policajaca, koji su se pridružili linču! U Uzbekistanu je ljudskopravaški odvjetnik kojeg je uhapsila policija jer su ga smatrali homoseksualcem prvo pretučen, a onda mu se prijetilo silovanjem, i to pivskom bocom.

Iako se ponekad zna čuti kako su lezbijke u lakšoj poziciji od gejeva, ova studija pokazuje da velikih razlika u diskriminaciji u suštini nema. Uz medijski popraćene slučajeve iz JAR-a, među kojima je najstrašnije višesatno mučenje i silovanje lezbijskog para, a sve s ciljem njihova 'izliječenja', UN je zabilježio naročito brutalne prakse prema lezbijkama u Kirgistanu i El Salvadoru, gdje se često znaju događati skupna silovanja lezbijki, i to na osnovi 'široko rasprostranjenih predrasuda i mitova'. Žene su također češće žrtve tzv. ubojstava iz časti, a i u mnogo većoj mjeri ih se pretvara u seksualno roblje.

U Grčkoj je pak zabilježen slučaj da su zatvorenice u krilu zatvora u kojem kaznu služe lezbijke dvije godine držane zatvorene u svojim ćelijama, bez mogućnosti da uopće prošeću dvorištem zatvora, ili barem hodnicima.

Djeca prisilno na psihijatriji

Povrh svega toga, u UN-ovoj studiji se spominje i diskriminacija LGBT osoba pri zapošljavanju, u zdravstvenom sustavu, ograničavanje prava na slobodu okupljanja (splitska Povorka ponosa je pokazala kako to kod nas izgleda u praksi), ali najtragičnije je vjerojatno ono što se događa djeci koja su gej, ili koju se kao takve percipira u okolini. 'U školama su djeca još od osme i devete godine žrtve nasilja i zlostavljanja na osnovi seksualne orijentacije. Mnoga od te zlostavljane djece se povuku u izolaciju, počnu bježati iz škole, a izložena su u većoj mjeri i riziku samoubojstva', objasnila je Visoka povjerenica UN-a za ljudska prava, dodavši da se djecu i mlade izbacuje iz škola ako se pomisli da su gej, kao i da ih se šalje na prisilno i štetno psihijatrijsko liječenje. Zbog toga je važno uvesti i seksualni odgoj u škole, jer 'pravo na obrazovanje uključuje i pravo na dobivanje sveobuhvatnih, ispravnih i dobno odgovarajućih informacija o ljudskoj seksualnosti', što 'mladim ljudima omogućava zdrav život'.

No situacija za mlade gejeve, lezbijke, biseksualne i transrodne osobe nije pretjerano divna ni u njihovim obiteljima, napominje Navi Pillay, navodeći da izbacivanje djece iz kuće nije ništa neuobičajeno u svim dijelovima svijeta, ako roditelj sazna za homoseksualnost potomka. 'Djevojke se pak prisiljava na brakove i rađanje djece, odnosno djeca im se oduzimaju ako majčino lezbijstvo postane poznato.'

UN-ova studija o LGBT pravima završava s nekoliko konkretnih preporuka, od kojih je jedna da sve vlade moraju pod hitno 'prestati zatvarati oči pred nasiljem i diskriminacijom LGBT osoba', ali i opozvati sve zakone koji kriminaliziraju homoseksualnost. Po riječima Navi Pillay, Visoke povjerenice UN-a za ljudska prava, 'ljudi imaju pravo na svoje mišljenje i mogu, primjerice, ne odobravati istospolne veze. Svatko ima apsolutno pravo vjerovati – i u svojem životu se pridržavati – bilo kakvih vjerskih uvjerenja. Ali balans između tradicije i kulture s jedne strane, te ljudskih prava s druge mora prevagnuti na stranu prava. Nijedno vjersko uvjerenje ili osobno mišljenje – koliko god duboko bilo – ne može opravdati oduzimanje temeljnih ljudskih prava drugom ljudskom biću.'