U prvih devet mjeseci prošle godine, Zagreb je prodao streljiva, mina i raketnih bacača u vrijednosti od 83 milijuna eura, tvrdi BIRN, Balkanska istraživačka regionalna mreža i OCCRP, Mreža za istraživanje organiziranog kriminala i korupcije.

'Video snimke i fotografije koje su se pojavile iz Sirije pružaju uvjerljive dokaze o prisustvu streljiva i oružja hrvatske proizvodnje u ovoj državi. Hrvatska je jedna od prvih država koja je isporučila oružje sirijskim pobunjenicima, oslobađajući se na taj način zaliha streljiva tijekom zime 2012. godine', stoji u priopćenju ovih organizacija.

Oprema je usmjerena preko Jordana – plaćena od strane Saudijske Arabije uz koordinaciju CIA-e – duž puta kojim je od tada iz Srednje i Istočne Europe preneseno oružja u vrijednosti preko milijardu eura.

Prodaja obavijena velom tajne

Tvrde da je Hrvatska uložila maksimalne napore da detalji ovih transakcija ne dospiju u medije.

'Novinari su, međutim, našli način da zaobiđu tajnost, korištenjem malo poznatih UN-ovih podataka o trgovini, koji su otkrili kako je Hrvatska izvezla preko 2.600 tona desetljećima starog streljiva koje je Hrvatska vojska proglasila viškom, moderno-opremljenoj vojsci Saudijske Arabije između veljače i rujna 2016.', tvrde. Od prosinca 2012. godine i početka rata u Siriji, Hrvatska je izvezla oružje i streljivo vrijedno 126 milijuna eura (134 milijuna dolara) Saudijskoj Arabiji i 44 milijuna eura (47 milijuna dolara) Jordanu, prema podacima s internet stranice UN Comtrade koji objavljuje detaljnu međunarodnu statistiku o trgovini dobrima iz 99 različitih kategorija, uključujući streljivo. Prije ovoga, trgovina oružjem i streljivom je bila praktično nepostojeća u Hrvatskoj.

Kakav rast!

UN podaci o trgovini pokazuju kako je prije 2012. godine, Hrvatska izvezla manje od milijun eura streljiva godišnje, ali ovo je poraslo sa početkom sirijskog građanskog rata, na 4.7 miljuna eura (5 milijuna dolara) 2012. godine; 30 milijuna eura (32 milijuna dolara) 2013. godine; 35 milijuna eura (37 milijuna dolara) 2014. godine; 6.6 milijuna eura (7 milijuna dolara) 2015. godine i 77 milijuna eura (82 milijuna dolara) 2016. godine.

Hrvatska nema veću aktivnu proizvodnju streljiva i u prethodnim godinama je uvezla manje količine oružja, što ukazuje kako ovi izvozi potječu od velikih zaliha Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Vojni i sigurnosni stručnjak iz Hrvatske, Igor Tabak, analitičar internet portala o obrani i sigurnostiObris, zapaža kako Hrvatska trenutno nema tvornice za proizvodnju streljiva, tako da za prodaju mora uzimati od zaliha.

'Vrlo je vjerojatno kako ovi izvozi potječu od stare municije, vjerojatno sa zaliha bivše Jugoslavije i proizvodnje Istočnog bloka', kaže on. Porast prodaje se dogodio odmah nakon što je Hrvatska ponudila svoje oružje Washingtonu za upotrebu u Siriji i početka velikog zračnog prijevoza oružja i streljiva u Jordan – operacije o kojoj je prvo izvještavao New York Times u veljači 2013. godine, a koja je potvrđena BIRN-u i OCCRP-u od strane bivšeg američkog veleposlanika u Damasku, Roberta Forda, u intervjuu prošle godine.

Od 2012. godine, sva prodaja streljiva, izuzevši nekoliko stotina tisuća dolara, je išla u Jordan ili Saudijsku Arabiju. Pošiljke u veljači, lipnju i rujnu 2016. godine – najvrednije do sada – sadržale su skoro 2.600 tona metaka, mina za minobacače ili raketa, vrijednih 77 milijuna eura (82 milijuna dolara). Dodatnih 122 tona bacača raketa ili granata je prevezeno u ožujku i kolovozu 2016. godine u Saudijsku Arabiju, u skladu s UN-ovim podacima o međunarodnoj trgovini. Hrvatska proizvodi male količine bacača granata, ali do danas u Siriji je viđeno samo oružje jugoslavenske proizvodnje i sa zaliha.

Malo je vjerojatno, kažu iz ovih organizacija, da vojska Saudijske Arabije, jedna od najbolje opremljenih na svijetu, može biti konačno odredište za ove hrvatske otpatke. Vojni stručnjaci su rekli BIRN-u i OCCRP-u kako su vjerojatni krajnji korisnici takvog materijala grupe koje su saveznici zaljevskog kraljevstva u Siriji i Jemenu.

Fotografski dokazi

Iako su stručnjaci prethodno istakli video i fotografske dokaze RBG-6 bacača granata i RAK-12 višecijevnih raketnih sustava hrvatske proizvodnje u Siriji, hrvatski dužnosnici su osporili njihovo porijeklo, ističući kako se slično oružje proizvodi i na drugim mjestima. Međutim, nova analiza profila na društvenim mrežama jedinica koje se bore u Siriji, koju su proveli BIRN i OCCRP, kao i online entuzijasta koji prate upotrebu oružja, pruža jasne dokaze kako su ova oružja proizvedena u Hrvatskoj.

Tri fotografije podijeljene na Twitteru 2015. godine i 2016. godine pokazuju bacače granata 'RBG-6' u upotrebi ili na prodaju u Siriji. Ovaj model se proizvodi isključivo u Hrvatskoj. Dvije video snimke također pokazuju Prvu armiju i Pokret Nuredin Zanki, umjerenu frakciju u Siriji koju podržava SAD, kako koriste bacače raketa s vidljivim znakom 'RAK' sa strane, čime se potvrđuje hrvatsko porijeklo.

Hrvatska je bila jedini proizvođač RAK-12 bacača. Mine za minobacače proizvedene u Hrvatskoj tijekom 1990-tih su također identificirane u velikim količinama na sirijskim ratištima na osnovu serijskih brojeva vidljivih na objavama na društvenim mrežama. Svježe isporuke streljiva su navodno nastavile stizati u Siriju.

Dvije video snimke pobunjeničkih skladišta oružja zaplijenjenih od strane sirijskih državnih trupa, snimljena u prosincu 2016. godine od strane Russia Today, otkrivaju neiskorištene mine za minobacače i rakete. One su vjerovatno isporučene prethodnih mjeseci s obzirom na potrebu za stalnim obnavljanjem zaliha u ratnoj zoni.

Takozvane umjerene pobunjeničke grupe u Siriji nisu jedine vojne formacije koje su nabavile hrvatsko oružje, prema riječima organizacija za ljudska prava. ISIS i Džabat al-Nusra su nabavili bacače hrvatske i jugoslavenske proizvodnje još 2014. godine, u skladu s izvještajima organizacija kao što je Amnesty International.

Kihalić: Dokumentacija je uredna

Darko Kihalić, rukovoditelj Odjela za oružje i dozvole pri Ministarstvu gospodarstva, rekao je BIRN-u i OCCRP-u u intervju tijekom prošlog ljeta, kako Zagreb nema problem s prodajom oružja Saudijskoj Arabiji sve dok ona dostavlja odgovarajuću dokumentaciju. 'Kako ćete zaustaviti nekog da izvozi negdje gdje nema ograničenja, kada će to utjecati na nečije prihode i dobit?', pitao je on.

Na pitanje je li svjestan kako se hrvatsko oružje koje kupuje Saudijska Arabija pojavljuje u Siriji, Kihalić je rekao: 'Mi nemamo što više provjeravati, s obzirom da na dokumentu piše kako će njihovo ministarstvo obrane ili policijske snage koristiti to oružje i kako ga neće preprodavati ili izvoziti'.

On kaže kako ovaj pristup znači da je Hrvatska ispunila svoje međunarodne obaveze uključujući Zajednički stav EU o izvozu oružja, za koji ima obavezu ispunjavanja od priključenja Europskoj uniji 2013. godine, kao i obavezu poštovanja Sporazuma o trgovini oružjem UN-a iz 2014. godine.

Organizacije za ljudskih prava osporavaju Kihalićev stav

Patrick Wilcken, istraživač za oružje za Amensty International, kaže kako je Hrvatska obavezna ne samo provjeravati dokumente, već i spriječiti preusmjeravanje oružja prema drugoj zemlji, kao što je i zabranjeno stjecanje koristi u teškim kršenjima ljudskih prava.

Ukoliko se to ne radi, objašnjava on, to je kršenje međunarodnog prava. Amnesty International je upozorila kako su oružja prodata Saudijskoj Arabiji završila kod oružanih grupa koje su počinitelji ratnih zločina, uključujući indirektno, Islamsku državu, ISIS.

Bodil Valero, poslanica Europske stranke Zeleni iz Švedske i izvjestitelj Europskog parlamenta o oružju, je kritizirala Hrvatsku i pozvala EU da pooštri mjere kontrole izvoza oružja među svojim članicama. 'Hrvatska je koristila Saudijsku Arabiju s obzirom da nije dozvoljeno izvoziti u Siriju, a oružje završava u rukama ISIS-a i Kurda. Moramo napraviti mnogo više,' kaže ona. 'Alarmantan pad' u transparentnosti Hrvatske Hrvatsko Ministarstvo gospodarstva je naglo prestalo objavljivati detaljne podatke o izvozu oružja 2013. godine.

Odluka se poklopila s naletom neprijatnih izvještaja o ulozi Zagreba u snabdjevanju sirijskih pobunjenika oružjem i streljivom preko Saudijske Arabije i Jordana. Od tada, Hrvatska je uklonila sve detalje o odredištu svog izvoza oružja od svog izvještaja za 2013, 2014. i 2015. godinu. Ministarstvo gospodarstva je odgovorilo BIRN-u i OCCRP-u kako Zakon o zaštiti osobnih podataka koji je usvojen 2012. godine sprječava izdavanje ove informacije – iako hrvatska Agencija za zaštitu osobnih podataka osporava ovo, navodeći u svojoj izjavi kako se ovaj zakon primenjuje samo na pojedince, a ne na tvrtke i države.