Pri rođenju joj je određen spol muškarca, ali ona se nikada nije osjećala muškarcem, baš kao što ni većina njezina okruženja neće prihvatiti to da je žena. Alternativna glazbena scena poznaje je kao frontwomanicu kultne zagrebačke punk skupine Abergaz, kao i bubnjaricu privremeno ugašenog benda. Suautorica je računalne arkadne videoigre Super Vili, u kojoj se ministar zdravstva Vili Beroš na urnebesan način razračunava s koronavirusom. Ovih dana objavila je i debitantski roman 'Dva tjedna prije Trećeg svjetskog rata', u kojem poluautobiografski iznosi traumatična iskustva mlade žene koja je zbog svoje spolne transformacije suočena s nasiljem okoline.
Premda društveno aktivna, ova osebujna, ali istodobno staložena kreativka i silom prilika prekarna radnica pripada jednoj od najugroženijih društvenih skupina. Tportal donosi inspirativnu priču o Sonji Hranjec, ženi koja, unatoč svim nedaćama kroz koje prolazi u svojoj spolnoj tranziciji, ne odustaje
Biti transseksualna osoba zbog sveprisutnih predrasuda nikada i nigdje nije bilo lako, osobito na našim prostorima. Nije lako ni govoriti o iskustvima osoba koje prolaze kroz vječitu tranziciju jer je ona fizički i emotivno bolna. Tridesetdvogodišnja Sonja Hranjec o svojim intimnim iskustvima pristaje govoriti jer, kako kaže, želi 'izaći iz ormara' i autentično živjeti svoj život nakon godina skrivanja. Trenutno prolazi kroz jednu od faza hormonalne terapije i priprema se za operaciju genitalija, bolnu, skupu i kompliciranu. Operacijom će, vjeruje, pobijediti vlastite demone i fizički u potpunosti postati ženom, za što smatra da je oduvijek bila. Razgovor sa Sonjom Hranjec započeo je najintimnijim pitanjem kada je zapravo shvatila da je žena.
To se, kaže, dogodilo još u vrtiću i snažno joj se urezalo u pamćenje. Prisjeća se da su vršnjakinje i vršnjaci dječje naivno govorili o razlikama među njima pa je shvatila da mora paziti što govori i kako se ponaša, osobito nakon što ju je majka dobronamjerno upozorila na nepomirljive razlike među spolovima i moguće probleme. Sonji je to bio prvi i najveći problem koji se proteže i do današnjih dana jer u njoj ponekad izaziva osjećaj srama 'samo zato što je to što jest'. Prisjeća se da je 'bilo svega' i u njezinoj najbližoj okolini, ali dodaje da je, s obzirom na to gdje živimo, 'ispala super', bez obzira što se svakodnevno susreće s prijetnjama na društvenim mrežama, ali i licemjerjem koje je prisutno i na alternativnoj glazbenoj sceni kojoj pripada.
Sonja Hranjec je naime već petnaestak godina dio zagrebačke punk scene i frontwomanica afirmiranog i društveno aktivnog benda Abergaz. S još dvije članice svirala je i bubnjeve u Srbima, također punk skupini provokativnog naziva koja je parafraziranjem izjave Zdravka Mamića osvojila i naše susjedstvo. Uz to, nastupala je pod drag king pseudonimom Faraon Slavko, iza kojeg se kriju elektro-pop poskočice koje, između ostalog, progovaraju o 'Patnjama mladog pastuha' i činjenici da se previše zadržava u Medici, kako glasi naziv pjesme što govori o Autonomnom kulturnom centru Medika, u kojem Sonja volontira čitavo desetljeće.
Dehumanizacija tamo gdje se najmanje očekuje
No u dijelu alternativne i supkulturne sredine, za koju bi se to najmanje očekivalo, itekako ima predrasuda i neprihvaćanja Sonjinih najintimnijih osjećaja. Na takvo neprihvaćanje ipak gleda pozitivno, jer je time suzila krug ljudi na obostrano dobro.
'Ljudi gube prijateljstva iz političkih razloga, a kamoli ne na biološkim osnovama, za koje te nitko ne pita kakve će biti prije nego što se rodiš', kaže i dodaje da alternativa nije slobodoumna, kakvom se prikazuje, jer ima definirane oblike mržnje i diskriminacije prema trans osobama.
Sonja ništa bolju situaciju nije našla ni unutar dijela LGBTQIA zajednice, u kojoj, ukazuje, postoje reakcionarne transfobkinje, koje kao da prisvajaju feminizam, a vrlo su sklone dehumanizaciji trans osoba. Razočarana je i u tzv. ljevicu, kako joj 'tepa', zbog nepostojanog stava političkog usmjerenja za umanjenje klasne i društvene nepravde, što je, po njezinu mišljenju, samo deklarativni ukras koji se mijenja za potrebe novinskih kamera. O desnici i njihovim sveprisutnim predrasudama ne treba ni govoriti.
U samim počecima procesa tranzicije i nepodnošljive situacije kojom je okružena najviše joj je pomogla volonterka udruge Trans Aid, bez čije pomoći nikada ne bi stigla do hormonalne tranzicije koja je u tijeku. Da bi pokrenula hormonalnu, mentalnu i socijalnu tranziciju, Sonja je prošla 'sve i svašta', kroz niz beskonačnih liječničkih revizija i birokratskih zavrzlama, za koje tvrdi da su zamršene iz sistemskih pobuda kako bi upravo odvratile neku osobu od tranzicije. Tom dijelu tranzicije posvetila je pjesmu 'Odu živci' i izvodi je sa svojim Abergazom.
'Najteže mi je bilo vjerovati da će ikada doći do promjene i da nema izlaza iz tog začaranog kruga raznoraznih procedura i ministarstava', prisjeća se. Uz stalne, strogo kontrolirane endokrinološke preglede, koji još traju, morala je ići na psihijatrijsku forenziku u bolnici Vrapče, u kojoj su joj najprije postavili pitanje koja je to njezina seksualnost i zašto joj treba promjena u osobnim dokumentima.
Iako se izjasnila kao demiseksualna osoba, ona koja ne doživljava seksualnu privlačnost osim ako ne uspostavi i emotivno-intelektualnu vezu, liječnici su je samovoljno pogrešno zapisali kao biseksualku pa kroz smijeh dodaje da je 'seksualnost ionako fluidna'.
Na upit o dokumentima Sonja je odgovorila kako su joj potrebni da bi je predstavljali onako kako se osjeća jer na razgovorima za posao smatraju da ih provocira ili ih želi prevariti. Ponovljeno joj je pitanje zašto joj je važna promjena dokumenata, na što je odgovorila protupitanjem je li članovima komisije važno da ih njihove osobne isprave predstavljaju onako kako se osjećaju i što jesu.
Internetska akcija kao spas od bavarske policije
'Ironično je to jer su me isprave zapravo pogrešno predstavljale prije nego što sam uz pomoć udruge Trans Aid pobijedila birokraciju i upisala se u osobne dokumente kao Sonja Hranjec i kao žena. Poručivala sam im da ne brinu i da ih neću prevariti jer i dalje imam svoj OIB, svoje ovrhe i svoje probleme', prisjeća se tportalova sugovornica. Spominje i da su prije nje na psihološku evaluaciju stigle dvije osobe u pratnji pravosudne policije. U takvim situacijama sveprisutni su ismijavanje i dehumanizacija, ali takav stav nije samo naša posebnost - transfobije u ogromnoj mjeri ima i na Zapadu.
Sonja se u Bavarskoj susrela s izuzetno opasnom situacijom u kojoj se s pravom uplašila za svoj život. Vozeći autom bendove na njihovim europskim turnejama, zaustavili su je bavarski specijalci dva kilometra prije granice s Češkom te nisu znali kako bi reagirali nakon što su je vidjeli s perikom duginih boja, kao i njezinu hormonalnu terapiju s uredno priloženim receptima, pa su, iako je 'napuhala' nulu, u zapisnik ubilježili da je upravljala s jednim promilom alkohola u krvi. 'Još je policajac nagnuo izvješće kako bi mi dokazao svoju svemogućnost', prisjeća se i dodaje da je psihološka tortura nastavljena na prisilnom vađenju krvi u bolnici te u policijskoj postaji, u kojoj su namjerno zapisivali pogrešne podatke i nakalemili joj da je konzumirala speed i travu.
'Da nije uspjela internetska akcija prikupljanja 900 eura, koliko je iznosila kazna, da mi dragi ljudi nisu izašli u susret, vjerojatno bi me ovi iz pakosti strpali u muški zatvor. Niti mjesec dana prije čitala sam da su u istom tom zatvoru, u kojem mi je prijetilo 40 dana boravka, ubili jednu transženu', kaže o samo jednoj od niza neugodnih i nimalo bezazlenih situacija s kojima se susreće.
Oduševljeni ministar Beroš
Tportalova sugovornica slična je negativna iskustva opisala i u svojoj prvoj knjizi 'Dva tjedna prije Trećeg svjetskog rata', za koju kaže da je vremeplov svijesti od naivnosti u životu, preko mladenačkih stvari poput osnivanja benda koji će 'promijeniti svijet' i sličnih snova, sve do okrutne zbilje. Nadodaje da u knjizi, naravno, ima i ljubavi, ali i politike. Knjiga u izdanju zagrebačkog Jesenskog i Turka doživjela je svoje prvo predstavljanje na prošlom Interliberu, zbog pandemije održanom u posebnim uvjetima, što nije spriječilo velik interes publike za njom.
Govoreći o koronavirusu, ne možemo zaobići još jedan dio Sonjine kreativnosti. S profesoricom filozofije i sociologije Ivanom Vidović iz Zadra ove godine predstavila je 2D videoigru Super Vili za PC i Android, u kojoj se aktualni ministar zdravstva Vili Beroš na urnebesno zabavan način bori protiv koronavirusa. Super Vili tako neutralizira viruse gađajući ih zaštitnim medicinskim maskama i prikuplja role WC papira, dezinficijense i namirnice potrebne za preživljavanje pandemije. Pritom mu na 21. razini igre, koliko je županija i županijskih stožera civilne zaštite, pomažu epidemiolozi Alemka Markotić i Krunoslav Capak te ministar unutarnjih poslova i potpredsjednik Vlade RH Davor Božinović. Ministra Beroša je, kaže Sonja, o igri izvijestio novinar, preko kojega je pohvalio inicijativu.
Berošev potpis nalazi se i na Sonjinoj medicinskoj dokumentaciji iz procesa tranzicije, za koju kaže da će trajati dok je živa. Do operacije genitalija, izuzetno komplicirane i bolne, a koja se financira putem kampanje nazvane Sonjin bluz, radi svakojake prekarne poslove. Nakon dovršetka medicinske tranzicije postat će, kako kaže, još kreativnija Sonja, kakvom se oduvijek osjeća i kakva jest. Dotad je, priznaje kroz smijeh, 'pucaju hormoni' u najnezgodnije vrijeme pandemije, u kojem nema koncerata bez kojih ne može. 'Nema veze, konačno sam sretna što sam živa, što sam ono što jesam, jer radim ono što volim, najbolje što trenutno mogu', optimistično zaključuje, svim preprekama unatoč.