Užarena predizborna kampanja u Španjolskoj
Izvor: Reuters / Autor: REUTERS/Vincent West
Užarena predizborna kampanja u Španjolskoj
Izvor: Reuters / Autor: REUTERS/Vincent West
GRČKA SIRIZA UGASILA SJAJ PODEMOSU
Početkom 2015. godine mlada španjolska stranka Podemos (Mi možemo) vodila je u istraživanjima javnog mnijenja. Vođa stranke Pablo Iglesias 31. siječnja održao je govor pred rekordnih 100 tisuća pristaša okupljenih na madridskom Puerta del Sol. Veličanstvenom skupu prethodio je zajednički nastup Pabla Iglesiasa s vođom Sirize Aleksisom Ciprasom na grčkoj Sintagmi, gdje su uz popratne zvukove Cohenove 'First We Take Manhattan than We Take Berlin' poručili da u Europi više ništa neće biti isto. Kraj 2015. i španjolske parlamentarne izbore Podemos ne dočekuje tako optimistično. Podrška im je s 28 posto na početku godine pala na nekih 17 posto, što ih svrstava na četvrto mjesto u poretku vodećih španjolskih političkih stranaka
Što se dogodilo u međuvremenu? Grčka. Pomalo nepravedno, s obzirom na to da je Podemos kao politička stranka nastao kao rezultat autentično španjolskog grass root pokreta Indignados koji je u proljeće 2011. okupirao španjolske trgove. Srozavanje podrške među Španjolcima rezultat je upravo povezivanja Podemosa sa Sirizom, grčkom strankom ljevice koja se jednako kao Podemos borila protiv oštrih mjera štednje nametnutih od strane europske trojke zemljama europskog juga i - nije postigla ništa.
U vrijeme rekordne nezaposlenosti koja je 2013. iznosila 27 posto, a među mladima je prelazila i 50 posto, te vrlo raširenih deložacija zbog nemogućnosti građana da vraćaju kredite, grupa mladih akademika okupljenih na sveučilištu Complutense te televizijskom političkom showu La Tuerka zaključila je kako na španjolskoj ljevici nema snage koja bi predstavljala osiromašene građane. Samo četiri mjeseca nakon osnivanja, u svibnju 2014. osvojili su 1,2 milijuna glasova na Europskim izborima i poslali pet svojih predstavnika u Europski parlament. Svjesno krećući u personaliziranu kampanju, Podemos je slici uštogljenog španjolskog premijera Mariana Rajoya, kojeg prate brojne korupcijske afere, suprotstavio sliku mladog tridesetšestogodišnjeg Pabla Iglesiasa, bez kravate, u trapericama i s repom. Uzlet je bio strelovit, ali nije se održao.
'Do pada popularnosti Podemosa došlo je zbog grčkog iskustva', tumači politolog Tihomir Cipek, objašnjavajući kako su građani uvidjeli da oni mogu izabrati vladu u skladu sa svojim političkim uvjerenjima, ali od toga neće imati puno koristi jer se sjedište moći nalazi ipak u Bruxellesu.
U Europskoj uniji vlada napetost između politika nacionalnih država i europskih politika, ali, naglašava Cipek, vodstvo Europske unije uvijek će na kraju stati na stranu jačeg - na stranu multinacionalnih kompanija, odnosno, jakih država koje podržavaju interes kapitala.
'Prema Grčkoj su bili oštri kako bi održali lekciju Španjolskoj. Ono što se događalo s Grčkom teško je palo i našim biračima jer je poruka koju je Europa željela poslati glasila: alternative nema, ne postoji ništa što možete učiniti da biste riješili probleme', kazao je nedavno medijima Pablo Bustinday, član Podemosa zadužen za međunarodne odnose.
Desni protuudar
Uz paralele s Grčkom, kao razlog pada popularnosti Podemosa navodi se i njegovo razvodnjavanje. S jedne strane, način djelovanja političkog pokreta i političke stranke nikako nisu isti. Stranke, pogotovo one koje djeluju i u europskim institucijama, imaju prilično zadane obrasce djelovanja i tu teško prolaze radikalne poruke kakve šalju pokreti gnjevnih na ulicama. Podemosu se o glavu vjerojatno obio i pokušaj da se ne definira kao ljevičarska stranka, već kao stranka koja okuplja sve žrtve programa štednje koji je Trojka nametnula Španjolskoj, neovisno o njihovim ideološkim preferencijama. Dio birača u međuvremenu im je preoteo Ciudadanos (Građani), također nova stranka koja je s desnice krenula u osvajanje birača koji su bili razočarani u dvije tradicionalne španjolske stranke, a uoči parlamentarnih izbora ovog vikenda stoji bolje od Podemosa. Članovi i pristaše Podemosa vole isticati kako je Ciudadanos osmišljen u bankarskim krugovima koji su shvatili da Podemosu moraju suprotstaviti isto to - samo u desnom pakiranju. Ciudadanos ima i bolju potporu španjolskih mainstream medija.
Kao važan razlog opadanja podrške Podemosu Tihomir Cipek navodi i to što se španjolska ekonomija, koja je bila oštro pogođena financijskom krizom i pucanjem građevinskog balona, ipak pomalo počela oporavljati, odnosno, bilježiti rast. Analitičari, međutim, navode da spomenuti rast i smanjenje stope nezaposlenosti na 22 posto nemaju veze s petogodišnjim oštrim programom štednje, već s padom vrijednosti eura koja je pogodovala izvozu, te s padom cijena nafte.
Građani su se, zbog navedenih razloga, vratili na tradicionalne podjele koje u Španjolskoj vuku korijene još od vremena građanskog rata, tumači Cipek, odnosno, nasljednicima frankista, koji su sada reformirani konzervativci oličeni u Narodnoj stranci (PP) i republikanaca koji se prepoznaju u Socijalističkoj stranci (PSOE).
Ciudadanos poput Mosta
Iako tradicionalne stranke nisu poražene, nove stranke poput Podemosa i njihova desničarskog pandana Ciudadanosa ipak su tijekom zadnje dvije godine unijele značajne promjene u španjolsku političku scenu. Na proljetnim lokalnim izborima Narodna stranka je izgubila neka od svojih tradicionalnih uporišta, a na čelo dva najjača grada - Madrida i Barcelone došle su snažne žene Manuela Carmena i Ada Colau čije su liste na izbore izašle uz potporu Podemosa. Prvi put u nizu desetljeća na španjolske nacionalne izbore, umjesto dvije, čak četiri stranke izlaze s podrškom iznad 15 posto.
U danima prije izbora, istraživanja su pokazivala kako je više od 40 posto građana neodlučno. Najveću podršku i dalje uživa Narodna stranka, ali je ona spala sa 44 posto na prošlim parlamentarnim izborima na 24 do 28 posto potpore, ovisno o istraživanju. Slijede socijalisti s 20 do 21 posto, Ciudadanos s 19 i Podemos sa 17 posto.
Razlika među strankama nije velika pa su mogući različiti ishodi. Najizglednije je da će pobjedu odnijeti Narodna stranka, ali ona neće moći sama formirati vladu, već će morati u koaliciju, što će Španjolskoj donijeti prvu takvu situaciju od kraja Francove diktature. Njihov najizgledniji partner mogla bi biti stranka Ciudadanos, španjolska inačica Mosta.
Originalno stranka iz Katalonije koja se protivi njenom osamostaljivanju, Ciudadanos se tijekom 2013. godine proširio po cijeloj zemlji. Stranka je antiimigrantska, protivi se pobačaju, a u ekonomskim pitanjima percipirani su kao ultra-liberali. Na čelu im je također mladi tridesetšestogodišnji Albert Rivera, a ono što ih čini tako privlačnim biračima je isticanje kako je do sada država vođena na pogrešan način te suprotstavljanje mladog, neokaljanog političara Rivere korumpiranim političarima iz španjolskih tradicionalnih stranaka. Iako su u kampanji napadali dosadašnje vlasti, u medijima se spekulira da će Ciudadanos pristati ući u koaliciju s PP-om - uz uvjet da se za premijera ne imenuje Rajoy.