Prvi put nakon više desetljeća, Španjolska na dan parlamentarnih izbora nije znala tko će ubuduće vladati zemljom. Naime, od 1983. uvijek je jedna od dvije velike stranke dobivala apsolutnu većinu glasova. Prije četiri godine to je bila konzervativna Narodna stranka premijera Mariana Rajoya - najboljim rezultatom u svojoj povijesti. Sada je Narodna stranka s 45 spala na 29 posto glasova. Birači nisu ni Socijalističku radničku stranku Španjolske (PSOE) nagradili većinom potrebnom za formiranje vlade, već samo s 22 posto glasova - nakon 29 posto prije četiri godine.

Pat-pozicija

Trenutačno je zamisliva velika koalicija ili konglomerat koji bi se sastojao od Socijalističke radničke stranke Španjolske, ljevičarskog Podemosa (Mi možemo!) i još nekih manjih stranaka lijevog spektra. Jer ni mogući koalicijski partneri nemaju dovoljno mandata za brzinsko imenovanje premijera. Za Narodnu stranku to bi bila liberalno-konzervativna stranka Ciudadanos (Građani). Podemos i Ciudadanos nove su stranke na španjolskoj političkoj sceni i prvi put ulaze u španjolski parlament - i to impozantnom podrškom od 21 posto (Podemos) i 14 posto (Građani). Čini se dakle da je duh nemogućnosti vladanja zemljom koji je bio prizivan tijekom cijele predizborne kampanje na koncu postao i stvarnost.

Iskustvo nije dovoljno

Spriječiti takvu konstelaciju trebao je 60-godišnji Mariano Rajoy koji je svoju Narodnu stranku četvrti put izveo na izbore. Ali njegovo iskustvo nije bilo dovoljno da odoli impulsima koje su trojica njegovih mladih izazivača unijela u predizbornu kampanju. Sa 43 godine kandidat PSOE Pedro Sanchez je najstariji među njima. No šef Podemosa Pablo Iglesias (37) i Ciudadanosa Albert Rivera (36) izašli na izbore prvenstveno s ciljem razbijanja starih struktura vlasti – i to im je uspjelo, zaključuje DW