Nakon što je agencija Moody's najavila da će u iduća tri mjeseca ispitati opravdanost francuske ocjene AAA, pojavilo se niz analiza i spekulacija o uzrocima te relativno neočekivane procjene, te o posljedicama koje bi eventualno spuštanje ocjene moglo imati za čitavu eurozonu. Većina anketiranih tako je bez puno okolišanja istaknula jačanje deficita u Francuskoj, kao i stope nezaposlenosti, posebice u usporedbi s Njemačkom. No unatoč smanjenom gospodarskom rastu, upravo se manjak kompetitivnosti iznosi kao moguće odlučujući faktor ne samo oslabljene pozicije Pariza u pregovorima s Berlinom, već i kao visoko zabrinjavajući čimbenik za dugoročni oporavak.

Ekonomisti Jean-Hervé Lorenzi i Philippe Simmonot su u zajedničkom intervjuu za Libération tako više govorili o političkim implikacijama snižavanja ocjene, no o realnim ekonomskim parametrima. Ono što zabrinjava, istaknuli su, nije iznos francuskog duga, već mogućnosti vraćanja tog duga. A izostanak gospodarskog rasta će negativno djelovati na tu mogućnost, jednako kao što će i dokapitalizacija banaka dodatno oslabiti nacionalni budžet, raspoređivao se on unutar granica ili kroz europske fondove. Eventualni pad ocjene imao bi bez daljnjeg negativni efekt s povećavanjem kamata na kredite, no radi se prije svega o političkom pitanju, o daljnjem slabljenu francuske pozicije u pregovorima s Berlinom te o snažnom udaru na Sarkozyjevu politiku u delikatno predizborno vrijeme. Skidanje američke ocjene imalo je efekt Pandorine kutije nakon čega se ustalio opći osjećaj anksioznosti, u kojem tržišta napeto osluškuju političke odluke, koje se u posljednjih mjesec dana de facto i ne donose.

Jacques Delors, nekadašnji predsjednik Europske komisije, tvrdi da je Europa u slučaju krize eura reagirala prekasno, premalo i u klimi opće kakofonije. EU, naime, nije na vrijeme stvorio upravno tijelo koje će koordinirati ekonomsku politiku unutar eurozone, a upravo sada na naplatu dolazi manjak usuglašenosti. Upozorava na domino efekt grčke krize i krize eura te postavlja pitanje može li se iracionalna spekulacija zaustaviti racionalnim resursima i teškom provedbom dokapitalizacije banaka.

Na temu spašavanja grčke krize, Delors vidi u novoj inicijativi trojke (ECB, EU, MMF) presliku uhodanih praksi MMF-a koje se može najkraće opisati kao 'kako pomoći zemljama u teškoćama da zdravo osiromaše'. Govori se o privatizaciji, no pitanje je kako može zemlja s tolikim javnim dugom uopće može raspolagati s iole uvjerljivim argumentima za uspješnu privatizaciju. Prema Delorsu, trebalo je okupiti javna poduzeća u jedinstvenu strukturu te procijeniti njihovu vrijednost racionalno i tako izbjeći oportunost tržišta.

Oklijevanje Finske i Slovačke da sudjeluju u spašavanju Grčke postavlja pitanje o nadnacionalnim prioritetima. Krizna situacija Delorsa podsjeća na atmosferu tridesetih godina. Jačanje nacionalizama, strah od globalizacija, agresivni populizam, samo su neki od faktora koji prijete europskom zajedništvu. Da bi se izbjegao daljnji rasap situacije, eurozona bi se morala što prije preobraziti u zonu jače kooperacije, a ne gotovih pokerskih rješenja, kakva se očekuju i nameću od njemačko-francuske alijanse.