Grupa njemačkih turista bila je stacionirana na planinarskom domu Alan, te je isplanirala jednu relativno laganu i interesantnu planinarsku turu. Vozilima su ih odvezli koliko su mogli te su dalje nastavili pješice. Sve bi bilo u redu da su pratili, inače izvanredno markiranu planinarsku stazu. Ali nisu, nego su se prema vlastitom nahođenju zaputili u bespuća sjevernog Velebita. Ovaj dio planine je uistinu teško prohodan, bez ikakvih staza ili puteva, odnosno sa stazama koje naširoko zaobilaze ovo područje.

Nesretni turisti su se satima tvrdoglavo probijali neprohodnim kršem, zapravo su se samo još više zaglavljivali sve do trenutka kada im je ponestalo snage i volje. Zaglavljeni između strmih padina na planinskom prijevoju shvaćaju stvarno stanje stvari te zovu pomoć 112.

'Potraga je organizirana vrlo brzo, pa gorski spašavatelji s tri terenska vozila kreću put planine. Situacija je teška, čak kritična, te potraga preuzima karakter iznimne hitnosti. Pada mrak, a s njim i temperatura, bura je već u dobroj mjeri ograničila promet dolje na magistrali, te je u stalnom porastu, ne može se sa sigurnosti reći gdje bi unesrećeni mogli biti - sve su opcije otvorene. Iako bez problema stupamo u kontakt s unesrećenima, informacije koje nam daju nisu od velike koristi, čak su kontradiktorne', pišu GSS-ovci

Koju minutu iza 3.30 dva tima gorskih spašavatelja dolazeći iz dva suprotna smjera, gotovo istovremeno dolaze do planinskog sedla na kojem pronalaze unesrećene turiste.

'Djeca su ležala po grmovima i u travi, na goloj zemlji. Njihova oprema bila je za sve osim za hodanje terenom na kojem su se zatekli, kratke hlače i sandale ili kratke tenisice nisu ih štitili ni od čega. Osjećao se strah, panika i očaj. Gledali su nas bez komentara, lica zamrljanih suzama. Hipotermija je činila svoje', opisuju situaciju GSS-ovci.

GSS-ovci su potom organizirali kolonu i uspjeli su s iscrpljenom djeci spustiti s planine do planinarskog doma. Kolona spašavatelja i turista je bila dugačka više od 100 metara, a do doma su stigli u zoru.