Njemački sindikati predlažu da se uvede popodnevna siesta za radnike jer bi to povećalo produktivnost. Psiholozi i stručnjaci se slažu, a neke njemačke tvrtke već su uvele posebne prostorije za odmor svojih radnika, izvještava berlinski ljevičarski list Die Tageszeitung
Njemačka je poznata kao država s jakim sindikatima, bez kojih se ne mogu donositi ključne ekonomske odluke. No, to je ujedno i jedan od faktora koji njemačko gospodarstvo čine najsnažnijim u Europi i među nekoliko prvih na svijetu, pa se Njemačka može pohvaliti da se među prvima izvukla iz svjetske financijske krize izazvane 2008.
Ipak, ponekad se čini da sindikati znaju pretjerivati u svojim idejama kako poboljšati uvjete na radu, pa se sada spominju i neke donekle egzotične ideje za društvo poznato po svojoj protestantskom radnom etikom.
Annelie Buntenbach, članica Upravnog odbora saveza njemačkih sindikata (DGB), u razgovoru za dnevnik Die Tageszeitung predložila je da njemački poslodavci počnu razmišljati u uvođenju sieste svojim radnicima.
Konkretno, pauza poslije ručka, i to za kratko okrepljujuće drijemanje, 'smanjuje rizik od srčanog udara i dovodi do stvaranje nove energije za rad', tvrdi sindikalistica Buntenbach.
Neke firme u Njemačkoj su već uvele mogućnost sieste nakon ručka za svoje radnike, te su pripremile i posebnu prostoriju za spavanje poslije objeda. Među njima su BASF, Steiermaerkische Sparkasse i Hornbach.
Stručnjaci kažu da je Buntebcah u pravu kada je riječ o koristima kratkog popodnevnog sna. Profesor psihologije s Sveučilišta Regensburg Juergen Zulley izjavio je da 'popodnevno smirenje premošćuje zamor koji se javlja i povećava rizik pogreške. Nakon spavanja reagiramo brže, bolje smo raspoloženi, naše pamćenje je bolje.' Važno je pak napomenuti da popodnevni san ne smije trajati više od 30 minuta jer bi nakon toga se ljudi probudili još umorniji, ako su upali u duboki san. 'Ako ljudi popodne spavaju duže od 30 minuta, izgubljeni su ostatak dana', upozorava profesor Zulley.
Javili su se i protivnici ove ideje, koji kažu da bi uvođenje sieste produžilo trajanje cjelokupnog radnog dana, pa roditelji nikad ne bi mogli vidjeti vlastitu djecu. Također, neki napominju da je siesta južnoeuropske tradicija koja bi samo stvorila pometnju među radnom snagom koja je navikla na osmosatno radno vrijeme u komadu.
Bez obzira na to, u nekim njemačkim firmama i javnim upravama odavno se naveliko spava. Grad Vechta 2000. godine opremio je prostoriju za 'regenerativni san' i ohrabrio službenike da je koriste. Sobe za siestu postoje i u Opelu i Lufthansi, tako da u slučaju prava radnika da spavaju na radnom mjestu sindikati ipak neće ljude morati voditi na ulicu. Spavanje na radnom mjestu kao nešto dobro za produktivnost? Tko bi rekao.