STAV

Splitski festival, brale

05.07.2010 u 17:25

Bionic
Reading

Teo je gledao finalnu večer Splitskog festivala. Samo se jednom pokrio preko ušiju i vikao 'ba-ba-ba-ba'. Ostalo je muški podnio

Da ja sad na ovom mjestu ustvrdim kako je ovogodišnji Splitski festival bio bolji od prosjeka, ne znam koliko bi vam to pomoglo. Otprilike, efekt je isti kao kad filmski kritičar napiše da je novi 'Twilight' bolji od prethodnih, a vi dobro znate da nema tog Perwolla koji bi sprao nataloženu prljavštinu franšize ili ste uspaljena klinkica pa vam ne treba tamo neki filmski kritičar dati dopuštenje da slinite nad Jacobovim krutim maloljetnim trbušnjacima ili Edwardovom kuštravom kosicom, ovisno kojem taboru pripadate. Svejedno, ovogodišnji Splitski festival bio je bolji od prosjeka, a vi s tom informacijom radite što vam je drago.

Voditelja kao u priči o puno voditelja. Snishodljivi duet Duško i Nevena pokroviteljski je odrađivao 'lipe riči' kao što su 'na svitu', 'lipota', 'pisma', 'ajme', 'ludilo', 'brale', bez kojih valjda ne bismo mogli razumjeti gdje se nalazimo. Nives Ivanković nabacila je vlaški naglasak i zaglumila, pretpostavljam, Kerumovu Fanicu koja je za kontinentalni pandan imala Elegovićkinu Purgericu, jer i takve su, eto, dobrodošle na našemu moru. Bio je tu i nezaobilazni Damir Mihanović Ćubi, no za njega ne znam što je pričao i koga je predstavljao, jer svaki put kad ugledam nezaobilaznog Damira Mihanovića Ćubija, ja se uhvatim za uši i na sav glas vičem 'ba-ba-ba-ba-ba', samo da ga ne čujem.

Bilo je i pjevanja. Izvjesna Mirella Meić razveselila je okupljeno mnoštvo potpunim izostankom sluha dok je prijetila da će se 'sva razbolit' ako on, ne znam, ne poduzme nešto po tom pitanju. Zatim se dugo vremena ništa nije događalo, dok nije došao Igor Cukrov i otpjevao nešto što je zazvučalo poput, ono, okej pjesme na nepoznatom stranom jeziku: ja njega, naime, ništa ne razumijem kad pjeva. Klapa Sol patetiku je dignula na novi nivo ispjevavanjem ćaćine oporuke, tj. 'Teštamenta', u kojemu pokojnik tugujućoj rodbini na čuvanje ostavlja 'Dalmaciju našu' i 'svetu viru'. Starog tovara i još starijeg renola vjerojatno je ostavio Državi jer se u 'Teštamentu' ne spominju.

Stručni žiri proglasio je oporuku važećom i dodijelio joj glavnu nagradu, a publika je za pobjednike izglasala neku klapu nekog vatrogasnog društva (featuring neki glumac) koja je otpjevala oštru prosvjednu notu protiv sveopće redkarpetizacije hrvatskog društva u ljetoidnoj numeri 'Kako ću joj reć da varin'. Giuliano je otpjevao još

Intendant splitskog HNK uhvaćen u veseloj igri s rozom hobotnicom 
jednu od svojih pjesama koje se zaboravljaju još dok traju, Rozga se u pjesmi 'Bižuterija' nakon posvemašnjeg ljubavnog brodoloma ipak osjeća 'ženom, majkom, kraljicom', Ivana Kovač još uvijek ne zna pjevati, a nova Magazinova pjevačica više nije djevojčica, jer sad zavija kao velika. Mladen Grdović ostao je na nogama, čime je zaradio simpatije. Ovaj hrvatski Pete Doherty žalio se poslovičnoj staroj majci da će umrijeti od alkohola neuzvraćene ljubavi prije no što svane zora, a čekaonicu za oboljele od Edipovog kompleksa popunio je i Tomislav Bralić kojemu je, s četrdesetak godina u guzici, još uvijek najljepše 'u materinom krilu'. Klapa Maslina još uvijek ima daleko najlošijeg klapskog tenora na tržištu, a klapa Iskon daleko najboljeg, iako, priča se u zapozorju, prilično kerumpiranog. Kemal Monteno svojski se mučio s onim svojim tugaljivim vibratom, dočim je Zore Kondža zorno pokazala em kako se vibrira em odličnu novu frizuru. Bio je i Mucalo.

Na koncu je publiku zabavljao Mišo Kovač koji pjeva tek nešto bolje od Ave Karabatić, ali zato priča puno nesuvislije pa se stvari na kraju izjednače. Festival je bio pedeseti, štono rijet', jubilarni, organizatori su se potrudili (zaziđali su i nekakve skale na pozornici, ima se!), a vidi se da je i Kerumu i Fanici stalo do estrade, pa eto, ako im je gušt – nemam ništa protiv, a još manje za. Mogu čak ustvrditi i da je festival bio bolji od prethodnih, ako to nekoga veseli. Mene ne. A vas?