Ana Brnabić, mandatarka za sastavljanje nove vlade Republike Srbije i izgledna nova srpska premijerka, posljednja je u nizu političara iz LGBT populacije imenovanih na najviše dužnosti u njihovim zemljama i međunarodnim organizacijama. Odabir predsjednika Srbije Aleksandra Vučića stoga je vjerojatno više začudio regionalnu javnost, nego građane zemalja zapadne demokracije koji nisu toliko opsjednuti seksualnim opredjeljenjem visokih političara. Put za Anu Brnabić utabali su svi dosad 'outani' svjetski političari, a među posljednjima i petorka čije kratke profile donosimo u nastavku
Irska: Leo Varadkar
Leo Varadkar (38) u srijedu je imenovan premijerom Republike Irske. Osim što je najmlađi irski premijer, Varadkar je i prvi gej političar na čelu vlade te katoličke zemlje. Svoju seksualnu orijentaciju obznanio je naciji 2015. godine, a za premijera je izabran u irskom parlamentu relativno tijesno, s 57 glasova za, 50 protiv i 47 suzdržanih.
Varadkar je liječnik odgajan u katoličkom duhu, kao dijete irske medicinske sestre i indijskog liječnika imigranta. Irci ga doživljavaju kao progresivnog političara u društvenim pitanjima poput jednakosti spolova i prava na pobačaj, a on sam izjavio je da njegovo imenovanje premijerom pokazuje da 'predrasudama nema mjesta' u Irskoj i da 'diljem svijeta ljudi na Irsku gledaju kao zemlju u kojoj nije važno odakle ste došli, nego samo kamo želite ići'.
Island: Johanna Sigurdardottir
Bivša islandska premijerka Johanna Sigurdardottir (75) vjenčala se za svoju dugogodišnju životnu partnericu Joninu Leosdottir za vrijeme svog premijerskog mandata 2010. godine, dva tjedna nakon što je islandski parlament jednoglasno ozakonio istospolne brakove. Prije toga, gej parovi u toj zemlji mogli su sklapati životna partnerstva uz jednaka prava koje su uživali heteroseksualni parovi. Johanna je prethodno bila udana za Þorvaldura Steinara Johannessona, s kojim ima dvoje djece, rođene 1972. i 1977. godine.
Sigurdardottir i Leosdottir sklopile su životno partnerstvo još 2002. godine, a Johanna je imenovana pemijerkom 2009. godine, kao prva gej osoba na čelu jedne svjetske vlade koja nikada nije tajila svoje seksualno opredjeljenje. Na Islandu, međutim, to i nije u fokusu birača, jer mnoštvo prominentnih političara i biznismena također ne skriva svoju homoseksualnost.
Johanne Sigurdardottir, između ostalog, zabranila je striptiz klubove, plaćanje striptizeta u restoranima i druge oblike profitiranja na golotinji, što je bila prva takva zabrana na demokratskom Zapadu, koju su ujedno pozdravile brojne feministice. U rujnu 2012. najavila je da se neće natjecati za novi premijerski mandat i da odlazi u mirovinu, kao političarka s najduljim parlamentarnim stažem u islandskom parlamentu.
SAD: Sean Patrick Maloney
Rođen u katoličkoj obitelji u Kanadi, njujorški kongresnik Sean Patrick Maloney (50) obiteljski je čovjek, koji je sa svojim dugogodišnjim partnerom Randyjem Florkeom usvojio troje djece. Iako su u vezi još od 1992. godine, Maloney i Florke zaručili su se tek 2013., a vjenčali 2014. godine.
U ranim 20-ima, nakon što je diplomirao međunarodne odnose, Maloney se uputio u Peru, gdje je godinu dana s jezuitima volontirao pomažući siromašnima u slumovima Chimbotea. Danas, u svom političkom radu fokusira se na promoviranje gej prava u Americi, poput istospolnih brakova i prava na usvajanja djece.
Maloney je drugi član američkog Kongresa koji je propisno stupio u brak sa svojim partnerom za vrijeme dužnosničkog mandata. Prvi je bio bivši kongresnik Barney Frank iz Massachusettsa, koji je u brak sa svojim odabranikom Jimom Readyjem stupio 2012, a javno se deklarirao kao homoseksualac prije punih 30 godina.
Austrija: Ulrike Lunacek
Ulrike Lunacek (60), potpredsjednica Europskog parlamenta i izvjestiteljica EP-a za Kosovo, bila je prva austrijska političarka koja se deklarirala kao lezbijka, još 1999. godine. Članica je Austrijske zelene stranke, koja pripada Europskoj zelenoj stranci i članica Kluba zastupnika Zelenih/Europskog slobodnog saveza. Njezine potpredsjedničke dužnosti u EP-u vezane su za ljudska prava, ravnopravnost spolova i različitosti, informacijsku i komunikacijsku politiku, kao i za zapadni Balkan.
Zbog svojih inicijativa bila je metom napada, poput onog iz 2014. na Povorci ponosa u Beču, gdje ju je nepoznati počinitelj pokušao zaliti kiselinom. Iste godine kritizirala ju je i hrvatska udruga U ime obitelji, konkretno zbog njezina 'Izvješća o planu EU-a protiv homofobije i diskriminacije na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta' koje je, kako su upozorili 'obiteljaši', pozivalo na 'posebnu zaštitu i posebna prava za LGBT, a ne za sve građane'.
U intervjuu za Nacional prije točno godinu dana, Lunacek je upozorila na to da su u Hrvatskoj ugrožene vrijednosti koje su trebale biti ispunjene prije priključenja Europskoj uniji. U kontekstu jačanja desnice u EU-u, izrazila je zabrinutost što mnogi građani vjeruju vođama koji tvrde da imaju laka rješenja za kompleksne probleme, onima koji uvijek pronalaze greške u drugima, a nikada u sebi samima. Kao recept za obranu europskih vrijednosti i demokratskih tekovina iznijela je vjerodostojne politike koje podrazumijevaju široke ekonomske, društvene, političke i ekološke reforme.
Italija: Rosario Crocetta
Rosario Crocetta (66), bivši europarlamentarac i predsjednik regije Sicilije, veliki je borac protiv mafije. Taj gorljivi katolik i deklarirani homoseksualac pobijedio je na regionalnim izborima 2012. godine i otad, začudo, suvereno vlada konzervativnim otokom koji slovi za najbogatije izvorište najvećih svjetskih kriminalaca.
Izbornu pobjedu ostvario je upravo zahvaljujući svom bespoštednom, križarskom ratu protiv mafije, zbog čega mu je tamošnji tradicionalni katolički živalj 'oprostio' seksualnu orijentaciju. Crocetta je ujedno prvi lijevi političar koji je zavladao Sicilijom nakon Drugog svjetskog rata, zbog čega je izborni dan proglasio 'povijesnim danom'.
Simpatije u široj talijanskoj javnosti Crocetta je učvrstio za vrijeme predizborne kampanje, kada je u šali najavio da će, za razliku od tadašnjeg predsjednika Silvija Berlusconija, apstinirati od seksa i sve svoje snage usmjeriti na poboljšanje života stanovnika Sicilije.
Prethodnom pobjedom na lokalnim izborima 2003. godine, kao gradonačelnik talijanskog gradića Gele postao je prvi deklarirani gej gradonačelnik u Italiji. Upravo u Geli učvrstio je svoj ugled sposobnog i nekorumpiranog političara: zbog antimafijaške politike dobivao je brojne prijetnje smrću i živio pod 24-satnom zaštitom policije.
Nakon što je postao predsjednik Sicilije, u razgovoru za Reuters, rekao je da će njegov izbor utjecati na cijelu Siciliju kao što je utjecao i na Galu, gdje su mnoge osobe homoseksualne orijentacije 'izašle iz ormara' u njegovom mandatu. 'Ovo će utjecati na društvene običaje, a ljudi će moći otvoreno reći da su homoseksualci. Pomislit će, ako imam predsjednika koji to može reći, zašto i mi ne bismo mogli?... Lakše će se osloboditi mnogi koji su sada anksiozni, izloženi nasilju i u strahu'.