Za razliku od uštogljenih konzervativaca koji se ovih dana na TradFestu promoviraju u Hrvatskoj, u Americi iznimno popularni konzervativni gej provokator Milo Yiannopoulos u svjetlucavom sakou i hrpom zlatnih lanaca oko vrata na Sveučilištu Delaware 24. listopada održao je egzaltirano predavanje pod naslovom ‘Trannies Are Gay’ tj. ‘Trandže su gej’
Najnovija u nizu trolerskih provokacija dizajniranih da naživciraju liberale na Yiannopoulosovoj ‘Dangerous Faggot Tour’ (‘Turneja opasnog pederčine’) ovaj put je bila posvećena tome da se patologizira transrodnost. On je i urednik na ultradesnom američkom portalu Breitbart, ali prvenstveno se bavi time da se što više slika za medije i po američkim sveučilištima drži govore o tome zašto je feminizam gori od raka te poziva na slavljenje svjetskog dana patrijarhata, širi strah od muslimana i agitira za predsjedničku kandidaturu Donalda Trumpa.
U suštini jeftini provokator, Yiannopoulos je najveća medijska zvijezda novog političkog pokreta koji se naziva alt-right odnosno alternativna desnica. Našao je način da talent za izjavljivanje politički nekorektnih provokacija skupo naplati, u skladu s poznatom izjavom američkog satiričara H. L. Menckena da ‘nitko nije bankrotirao podcjenjujući inteligenciju američke javnosti’.
Kako živimo u eri ‘postfaktične politike’ - kako je to nedavno definiraoThe Economist, što znači da nisu važne činjenice i dokaziva istina nego ono što se osjeća kao istina - nije važno, alt-right ideologija nema previše smisla. Važno je to što alt-right potvrđuje predrasude svoje publike te daje glas dobro organiziranoj internetskoj kanalizaciji koja se onda infiltrira u mainstream.
Tako dolazimo do kvake 22 - ignorirati alt-right postalo je nemoguće, jer ionako u međuvremenu pola života provodimo online, ali govoriti o njima znači ujedno im dati pravo javnosti. To je nama naš tehnološki napredak dao, mogućnost da se u punom cvatu izrazi svaka odvratna karakteristika ljudske prirode u nikad većem opsegu.
Alt-right je od skupine trolova koji su se većinom okupljali na mitskom internetskom forumu 4chan - na kojemu je nastao i hakerski kolektiv Anonymous - kroz nekoliko godina mutirao u moćan stroj online zastrašivanja. U mainstream politiku na velika vrata ušli su zahvaljujući Trumpu koji je ljetos Stevea Bannona, glavnog urednika alt-right portala Breitbart, imenovao komunikacijskim direktorom svoje kampanje.
Kada je Hillary Clinton prozvala Trumpa za povezanost s alt-rightom, najviše je oduševljenja izazvala baš kod onih koji se politički tako identificiraju, jer su dobili najmoćniju moguću potvrdu da su postali važni. Za razliku od domaćih filoustaša koji se svim snagama opiru tome da ih se tako naziva činjenicama unatoč te ne posjeduju ni trunku smisla za humor i uvijek su namrgođeni, alt-right uživa u svojoj ozloglašenosti i hrani se na neučinkovitim liberalno-progresivnim zgražanjem. Ekipa s alt-righta zna biti i jako duhovita, inzistirajući na vrsti humora koja proizvodi dosjetke u stilu ‘je li gore naći dvije mrtve bebe u jednom kontejneru ili jednu mrtvu bebu u dva kontejnera’. Alt-right trolovi su se toliko nahranili paradnim forsiranjem političke korektnosti da su narasli u ozbiljnu prijetnju.
Frustrirani gejmeri kojima se ne sviđa što se u računalnim igricama pojavljuje više ženskih likova, libertarijanaca koji fantaziraju o svijetu gdje ih neće tlačiti zakoni, rasisti i i ksenofobi koji su se prethodno ispucavali u aninomnim komentarima na netu, pokret za prava muškaraca, bivši KKK-ovci, breivikovski tipkovnički templari protiv kulturalnog marksizma i još razne druge ekstremističke skupine koje su godinama tavorile online u svojim zatvorenim web-enklavama spojili su se sada u alt-right. Kao najvažnije pravo navode ono na slobodu govora koju isključivo shvaćaju kao mogućnost što veće uvrede svakoga tko im se ne sviđa. Primjerice, jedan se poznati alt-right podcast zove The Daily Shoah tj. Dnevni holokaust.
Alt-right je u naletu i ofenzivi, dok se predstavnici sada već pomalo zastarjelih vrijednosti liberalne demokracije i progresivne politike brane podizanjem higijenskih barijera za obranu civilizacije, kao Rimsko Carstvo pred najezdom barbara. Znamo kako je to završilo.
To što će Trump - kao trenutni stjegonoša raznolikih alt-right stavova - spektakularno izgubiti predsjedničke izbore neće biti kraj alternativne desnice. Njima je i republikanski odnosno konzervativni ili demokršćanski establišment na meti podjednako kao i liberalna ljevica i njoj omiljeni multikulturalizam.
Alt-right su avangarda u odnosu na ancien regime liberalne demokracije, baš kao što je to bila i pojava fašizma u dvadesetim godina prošlog stoljeća. Uostalom, nije slučajno da matični medij alt-righta Breitbart lansira izdanja u Europi. Breitbart London već je čitaniji od konzervativnih medija britanskog establišmenta, a slijedi i njemačka verzija. Da ne vjeruju u publiku koja će ih oduševljeno dočekati i isplativost toga, ne bi se trudili. Alternativa za Njemačku (AfD), Nigel Farage, francuska Nacionalna fronta, nizozemski populist Geert Wilders i slični, svi oni dijele politički DNK s alt-right, a sada će s ekspanzijom Breitbarta imati i moćan medijski stroj koji za sve njih otvoreno navija.
Ipak, Hrvatska se zasad ne treba brinuti oko alt-righta u svojem političkom mainstreamu. Razlog za to je, doduše, depresivan: alt-right je previše suvremena pojava za našu Republiku koja se grčevito i isključivo drži vlastite prošlosti i plaši interakcije s ostatkom svijeta.
