Viši sud u Beogradu potvrdio je da je s Čedom Čolovićem, koji je osumnjičen da je radio za hrvatske obavještajne službe, dogovorio sporazum o priznanju krivnje te ga je osudio na tri godine zatvora, priopćeno je u utorak u Beogradu
Prema tom sporazumu, Čolović je zbog kaznenog djela špijunaže iz članka 315, stav 3 Kaznenog zakonika osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, navodi Viši sud.
Sudac za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu donio je presudu kojom je prihvatio sporazum o priznanju kaznenog djela zaključen 4. rujna između Višeg javnog tužiteljstva u Beogradu i okrivljenog Čede Čolovića, koji je u petak uhićen pod sumnjom da je u Srbiji špijunirao za interese Hrvatske.
Sud je naveo i da je Čoloviću produljen pritvor koji može trajati do upućivanja u neki od kazneno-popravnih zavoda u Srbiji, a 'najdulje dok ne istekne trajanje kazne izrečene u presudi'.
Čedo Čolović, koji ima dvojno državljanstvo Srbije i Hrvatske, uhićen je 2. rujna u okolici Beograda u suradnji Bezbednosno-informativne agencije Srbije (BIA) i Višeg tužiteljstva, a osumnjičen je za špijunažu. Priopćeno je da je do 1990. živio i radio u Hrvatskoj, a nakon toga prebivalište mu je bilo u Srbiji.
'Čolović je imao posebne zadaće'
Nakon što je Viši sud u Beogradu danas potvrdio sporazum o priznanju krivnje, srbijanski mediji donose priču kako je Čolović imao posebnu zadaću vrbovati svjedoke za slučajeve Srba optuženih u Hrvatskoj, ali i da neke svjedoke eliminira.
Kako piše beogradski dnevnik Blic, Čolovića je vrbovala Sigurnosno-obavještajna agencija Hrvatske (SOA) koja, kako za Blic tvrdi izvor upoznat sa srbijanskim i hrvatskim špijunskim aktivnostima, u Srbiji ima mrežu špijuna, najviše nekadašnjih pripadnika tzv. Vojske Republike Srpske Krajine
Lažna svjedočenja
'Čolović je ucijenjen podizanjem optužnice za ratne zločine. On je bio pripadnik 75. motorizirane brigade VSK. Zauzvrat je dobio hrvatsko državljanstvo i putovnicu. Tijekom nekoliko posljednjih godina, koliko je radio za hrvatsku SOA-u, stupao je u kontakt s bivšim suborcima iz VSK-a koji su mogli svjedočiti protiv Srba optuženih u Hrvatskoj za ratne zločine. Svi koji su pristali svjedočiti dobili su oprost za ratna zločine ili debelu novčanu naknadu. Čolovićev zadatak bio je vrbovati i svjedoke koji su u Haagu bili pozivani kao svjedoci protiv hrvatskih generala, Mladena Markača, Ante Gotovine i Ivana Čermaka. Protiv njih je haaški sud vodio postupke za ratne zločine tijekom Oluje, a Hrvatima je od nacionalne važnosti bilo da oni budu oslobođeni. Njima je, preko Čolovića ali i drugih špijuna, nuđeno veliko bogatstvo da odustanu od svjedočenja ili da drastično ublaže izjave. Najgore je to što su neki pristajali i na lažno svjedočenje u Haagu', kazao je Blicov izvor.
Čolović je podatke o sastancima sa svjedocima prenosio agentima SOA, s kojima se sastajao na hrvatskoj strani. Vrbovanje Čolovića je matrica po kojoj je SOA u Srbiji, prema tvrdnji Blicova sugovornika, napravila armiju špijuna, najviše u Beogradu
Sastajanje u 'krajišničkim kafanama'
'SOA od 90-ih godina ima banku podataka o svima koji su iz Hrvatske dolazili u Srbiju, i svim našim ljudima koji su iz Srbije odlazili u Hrvatsku. Oni koji su sudjelovali u ratu, posebno oni iz Vojske RSK ucjenjivani su podizanjem optužnice za ratne zločine. Ucjenjivanje je bilo intenzivnije kad je krenuo povratnički val i kada su Srbi ucjenjivani da budu špijuni da bi dobili svoje kuće i putovnice', objasnio je Blicov izvor dodajući kako je većina hrvatskih špijuna odavno umirovljena.
Prema izvoru, utvrđeno je da je nekoliko bivših najviših časnika tzv. VSK ušlo u posao nelegalne preprodaje oružja, a središta okupljanja hrvatskih špijuna su uglavnom ugostiteljski objekti koje drže Srbi iz Hrvatske.
Blic, također, objavljuje kako u ovom trenutku u Srbiji aktivno djeluje i prikuplja informacije oko 150 špijuna, a veliki broj njih infiltriran je u državne institucije.
Najviše vršljaju Hrvati i Rumunji
Najviše tajnih agenata dolazi iz Britanije, Njemačke, Rusije, Kine i Amerike, a veoma su aktivni i pripadnici hrvatske, albanske, kosovske, pa čak i rumunjske obavještajne službe. Infrastrukturno su najjači Kinezi, a najaktivniji su Hrvati i Rumunji koji su kao uvjet za napredovanje u eurointegracijama naveli vlaško pitanje
Prema Blicu, Nijemci prikupljaju podatke o emigrantima te o suradnji Srbije s Rusijom, Hrvati o djelovanju Vojske Srbije i ekonomskim aktivnostima, Rusi o djelovanja Vojske Srbije, Srpske pravoslavne crkve te odnosa s EU-om, Kinezi ekonomske aktivnosti, a Rumunji odnos prema vlaškoj manjini. Crnogorci pak prate kriminalce.
