Proslava neustavnog dana Republike Srpske očekivao je užarila već odavno pregrijanu situaciju. Milorad Dodik očito je ovaj put odlučio sve karte uložiti na karatu secesionizma.

Vlasti Republike Srpske (RS) u nedjelju su u Banjoj Luci paradom obilježile 9. siječnja, koji u tom entitetu proslavljaju kao praznik, unatoč činjenici da ga je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim, a srpski član Predsjedništva BiH tom je prigodom poručio da je Republika Srpska država. Proslava se, naravno zato i postoji, pretvorila u paradu nacionalizma i veličanja ratnih zločinaca, a odaslane su i zabrinjavajuće poruke nesnošljivosti i netrpeljivosti zlokobno podsjećajući na slične prije početka rata u toj zemlji nakon raspada Jugoslavije.

Na tribini pred kojom su defilirali pripadnici temeljne i posebne policije našlo se i počasno mjesto za osuđene ratne zločince poput Vinka Pandurevića, kojega je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) pravomoćno osudio na 13 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, uključujući genocid u Srebrenici. Na proslavi je, zanimljivo, bio i čelnik Srba iz Hrvatske, predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik Milorad Pupovac.

Politička vrhuška iz Republike Srpske nikad nije skrivala to da vidi Bosnu i Hercegovinu kao privremenu fazu dok se na međunarodnom planu ne steknu pogodni uvjeti za to da se provedu secesija i potom ujedinjenje sa Srbijom.

Održavanje na vlasti snažnim nacionalističkim jurišom

Dodik je, čini se, procijenio da je došlo vrijeme za to.

Europska unija kronično je troma, podijeljena među sobom i nezainteresirana baviti se Bosnom i Hercegovinom. Sjedinjenje Američke Države imaju važnijeg posla baveći se krizama s Rusijom i Kinom dok se turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan hrva s velikim ekonomskim problemima kod kuće.

Međunarodna zajednica naviknula je na krizu u Bosni i Hercegovini te se u pravilu tek izražava zabrinutost zbog incidenata i poziva na poštivanje zakona i ustavnog poretka, a stanje iz godine u godinu se pogoršava. U pravilu bi se političari iz BiH, a to se u najvećoj mjeri odnosi na Dodika, nakon što bi podizanjem prašine ostvarili neke od svojih ciljeva vraćali u ustavne kolosijeke.

Međutim Dodikova vlast u Republici Srpskoj dobrano je nagrizena zbog brojnih korupcijskih afera, od kojih se ističe slučaj korištenja industrijskog kisika za liječenje oboljelih od koronavirusa, zbog čega su u pitanje dovedeni i ljudski životi, te se čini da dosadašnji način djelovanja više nije opcija. Preostalo mu je jedino da se snažnim nacionalističkim jurišom održi na vlasti.

Dodik je ovaj put snažno udario na same temelje Bosne i Hercegovine blokiravši normalno funkcioniranje zemlje koja za većinu odluka treba suglasnost niza političara iz sva tri konstitutivna naroda.

Dokaz nedostatka države

Potpredsjednik Republike Srpske iz reda bošnjačkog naroda Ramiz Salkić izjavio je za tamošnje medije kako je nužno da se institucije Bosne i Hercegovine počnu ozbiljno baviti Dodikovim problematičnim ponašanjem. Salkić smatra da razni stručnjaci već 15 godina govore da je sve to predizborna igra, no Dodik svaki dan sve više udaljava Republiku Srpsku od Bosne i Hercegovine.

'Ovo je poruka građanima srpske nacionalnosti da on ne odustaje i da ide do kraja, ali i poruka svim drugim građanima da oni ne žele ostati u Bosni i Hercegovini. Ono što smo mogli čuti i vidjeti zastrašujuće su šovinističke, rasističke, da ne kažem fašističke poruke koje pozivaju na nove zločine. Očekujem da se svašta može događati ako Tužiteljstvo BiH ne sankcionira ovakvo ponašanje', kazao je Salkić.

Činjenica je da nijedna funkcionalna država ne bi dopustila nijednom političaru da radi ono što radi Dodik u BiH. Španjolska je brzo i bez razmišljanja slomila katalonski secesionistički pokret, a kolovođe pobune završili su u zatvoru.

Nepoduzimanje legalnih akcija protiv neustavnih aktivnosti političara dokaz je nedostatka države.

Nakon najnovijih Dodikovih akcija konačno je sazrelo vrijeme da se riješi taj problem. Ili će Dodik uspjeti u svom naumu te će na dijelu Bosne i Hercegovine izgraditi teritorij, nešto nalik turskoj republici Cipar koja se nalazi izvan dosega vlasti u Nikoziji, ali nije u potpunosti inkorporirana u Tursku. Ili će država Bosna i Hercegovina konačno profunkcionirati te staviti Dodika i secesioniste tamo gdje im je mjesto - u zatvor ili na marginu političkih zbivanja - ili će Republika Srpska postati još jedan odmetnut i međunarodno nepriznat politički entitet nalik na Južnu Osetiju ili Pridnjestrovlje.

Jačanje države Bosne i Hercegovine znači poštivanje ustava i Daytonskog sporazuma, kojima se poštuju prava sva tri konstitutivna naroda i nacionalnih manjina i tu, jasno, ne može biti nikakvog pomaka bez dogovora legitimnih predstavnika sva tri naroda. Također, sama država mora se moći obračunati s nasrtajima Dodikova tipa ili je neće biti.

Najgore bi bilo da nakon ove velike krize u BiH opet ostane status quo.

U cijelom procesu posebno je važna uloga međunarodne zajednice, a ona bi trebala snažno stati iza države Bosne i Hercegovine te istaknuti da neće prihvatiti nikakav secesionizam. Pitanje je koliko volje i političke snage postoji unutar međunarodne zajednice da se to riješi. Svima je jasno da bez snažnog angažmana Washingtona nikakvog rješenja neće biti. Administracija američkog predsjednika Joea Bidena pokazala je da poznaje stanje u BiH i ima volje pokušati doći do rješenja prilikom nedavnih pregovora o izmjeni izbornog zakona. Pitanje je samo je li to dovoljno jer Balkan im ipak nije vanjskopolitički prioritet.

Hrvatska bi trebala biti iznimno zainteresirana za to da se riješi problem nefunkcioniranja države Bosne i Hercegovine. Nikakva secesija BiH nije u interesu Hrvatske. Zbog toga je ključno da se pronađe rješenje za probleme koji stvaraju nezadovoljstvo kod Hrvata u toj zemlji, a korak u tom smjeru su i razgovori između Bakira Izetbegovića, čelnika vodeće bošnjačke stranke, i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića. Izvlačenje bosanskohercegovačkih Hrvata iz političkih procesa u kojima surađuju s Miloradom Dodikom pridonijet će stabilizaciji stanja u BiH.