Najvažnije promjene koje donose izmjene zakona o potrošakom kreditiranju odnose se na kamatne stope za stambene kredite vezane uz švicarski franak, a koje bi od početka iduće godine trebale biti umanjena na 3,23 posto. Temelj za određivanje tako snižene kamatne stope bio je izračun HNB-a, prema kojem prosječna ponedirana kamatna stopa u 13-godišnjem razdoblju na stambene kredite vezane uz švicarski franak iznosi 4,62 posto.

Na tu kamatu Zakon o potrošačkom kreditiranju predviđa 30 postotni diskont, dakle kamata je umanjena na 3,23 posto. Takvi uvjeti, predviđa zakon, vrijedit će za sve kredite vezane uz stranu valutu tijekom razdoblja u kojem je ta valuta aprecirala više od 20 posto u odnosu na tečaj na dan sklapanja ugovora, kao što je to trenutno slučaj s frankom.

Prema podacima HNB-a, trenutno je aktivno oko 55.800 stambenih kredita u francima ili s valutnom klauzulom u 'švicarcima'. Banke su dužnicima u 'švicarcima' tijekom prosinca počele dostavljati nove obračunske liste, a prva rata po sniženim kamatnim stopama je  za veljaču.

Središnja je banka napravila i procjenu učinka ovih zakonskih odredbi na poslovanje banaka te utvrdila da će njihova primjena za banke značiti trošak od oko pola milijarde kuna.

Zakon, uz ostalo, određuje i da naknade vezane uz odobrene kredite moraju biti vezane uz stvarni trošak odobravanja te se zabranjuje uvođenje novih naknada nakon sklapanja ugovora o kreditu.

Kod ugovaranja promjenjive kamatne stope definiraju se parametari za promjenu ugovorene promjenjive kamatne stope (EURIBOR, LIBOR, NRS - nacionalna referentna stopa prosječnog troška financiranja hrvatskog bankovnog sektora, prinos na trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječna kamatna stopa na depozite građana u odnosnoj valuti).

Uvodi se i maksimalno dopuštena kamatna stopa na stambene kredite koja ne smije biti viša od prosječne kamatne stope na odobrene stambene kredite u Hrvatskoj uvećane za jednu trećinu, kao i maksimalno dopuštena kamatna stopa na potrošačke kredite ostalih kategorija, koja ne smije biti viša od prosječne kamatne stope uvećane za jednu polovinu.

U pogledu dopuštenog prekoračenja po tekućem računu (tzv. minusa), vjerovnik je dužan obavijestiti potrošača o umanjenju ili ukidanju dopuštenog prekoračenja po tekućem računu najmanje 30 dana prije dana efektivnog umanjenja ili ukidanja dopuštenog prekoračenja. Pritom banka klijentu bez dodatnog troška treba omogućiti otplatu iznosa za koji je dopušteno prekoračenje umanjeno ili iznosa ukinutog prethodno dopuštenog prekoračenja u 12 mjesečnih obroka i uz primjenu kamatne stope koja vrijedi za dopušteno prekoračenje po tekućem računu. Građanin pak nije dužan prihvatiti smanjenje, odnosno ukidanje dopuštenog prekoračenja ako mu banka to ne ponudi.