Građani se žale da im se lijepe na kožu i kosu, hodaju im po odjeći, a kad uspiju - ubodu ih i sisaju im krv. "Zalijepile su mi se na kožu, vidjela sam kako se pune mojom krvi. Ono što bi joj trebalo biti trbuh je pocrvenilo od krvi gotovo u sekundi", napisala je jedna čitateljica, javlja Dnevnik.hr.

Iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja doznaje se da se radi o invanzivnoj vrsti stjenice. Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu poručuju - priča o stjenicama nije nova, no čini se kako su stjenice iz godine u godinu sve rasprostranjenije i agresivnije. Način da se stjenice suzbiju za sada - ne postoji.

"Stjenice su prastara priča. Postoje hrastova i platanina stjenica. Točnije hrastova mrežasta stjenica (Corythuca arcuata) i mrežasta platanina stjenica (Corythuca ciliata). Obje su stigle iz Sjeverne Amerike u Europu. Platanina stjenica prvi put je registrirana u Italiji, u okolici Padove, tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća, a hrastova se pojavila negdje oko 2000. godine", kazao je prof.dr.sc. Boris Hrašovec sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu.

"Ove stjenice su biljojedi, hrane se biljnim sokovima. Ne znamo zašto napadaju ljude. Za sada nema informacija o tome prenose li kakve parazite ili bolesti. Prvi medicinski podaci vezani uz stjenice pojavljuju se u Italiji, gdje je zabilježeno više slučajeva osipa od njihovih uboda. Kod nas za sada nema medicinske dokumentacije o napadima hrastove i platanine stjenice", objašnjava Hrašovec.

Platane su često drveće po gradovima, smatraju se i zaštitnim znakom zelenila Zagreba, a zbog jačine napada ove stjenice, platanama je već u srpnju i kolovozu narušena funkcija ukrasnog gradskog zelenila. Lišće im postaje žuto kao da je sredina rujna, navodi Hrašovec i dodaje kako upravo hrastova i platanina stjenica predstavljaju novi kapitalni problem za naše šume.

"Puno ih je lišće na drveću, veš ako objesite - pun je stjenica, ljudima u kafićima stjenice padaju u kavu...", dodaje. Kako doznajemo - obrane od ovih napasnika nema.

"Obrane nema. Pojedinac ne može učiniti ništa kako bi se zaštitio dok je vani. Mi već treću godinu eksperimentiramo s insekticidima, no za sada nema rješenja za najezdu hrastove i platanine stjenice. U gradovima u SAD-u su krenuli s ubacivanjem kemikalija u biljke, no kod nas takvo što nije u planu niti u bliskoj budućnosti", kazao je Hrašovec.

Kako ističe, stjenicama odgovaraju vremenski uvjeti i nemaju nikakvog prirodnog neprijatelja koji bi pomogao u borbi protiv njih pa ne čudi da su se raširile posvuda u Hrvatskoj.

"Postoji mogućnost da će štetnost stjenica u različitim dijelovima Europe biti ovisna o temperaturnim prilikama, a najneposrednije će se to očitovati u mogućnosti razvijanja većeg broja populacija godišnje. Nažalost, s obzirom na naš položaj na jugu Europe, prognoza u tom smislu za područje Hrvatske upućuje na razmjerno visok biotički potencijal i značajne štete od novounešenog štetnika hrastova lišća", zaključio je.