Imao je Tuđman tada JNA i srpske paravojske nad glavom, ali kada je shvatio da mu se po državi raširila stranačka vojska nije se poput današnjeg HDZ-a i SDP-a suzdržavao davati izjave, čekajući HSP-ove ruke u Saboru. Doduše, autokrat u na čijem se pozivanju danas SDP i HDZ nadmeću, nije uopće davao izjave. U čudnim okolnostima jedan po jedan čelnik HOS-a je ušutkan, netko ubojstvom, a netko drugim metodama. Toliko je u tom poslu Tuđman bio efikasan i odlučan, da se danas malo tko sjeća naoružanih HOS-ovaca pred domom Ante Starčevića u Zagrebu, kao i topa koji su tamo parkirali, za svaki slučaj. HOS se integrirao u Hrvatsku vojsku kao da ga nikad nije bilo, Dobroslav Paraga nestao je iz politike a priča o 'crncima' koji će preuzeti državu danas zvuči kao urbana legenda.

Danas su, naravno i na sreću (barem se nadam), druga vremena. Nije rat, trećina Hrvatske nije okupirana i politički protivnici ne mogu 'slučajno' nabasati na nervozne policajce na kontrolnoj točki nastradati 'zabunom'. No, ni politički oponent danas nije što je nekad bio. Nema više "vragova" s kojima se ni po koju cijenu ne bi pregovaralo i koaliralo. Dapače, o svemu se može dogovoriti bez obzira na stranačke razlike. Iz tog razloga se ekipa i odlučila za šutnju. Sve stvari, reklo bi se, imaju svoju političku cijenu. Pa tako i Glavaševi glasovi u Saboru, koji će očito biti tako nasušno potrebni i jednoj i drugoj koaliciji.

Poniženi uživa u ponižavanju onih koji su ga ponizili

Branimir Glavaš stoga uživa u trenutku. Uživa ponižavati i jedne i druge neprestanim ispadima, od izjava o tome da je u zatvoru napunio akumulatore, preko provokacija s 'Hitlerovim vinom', do posljednjeg šamara kada je postrojio svoje kulturno-umjetničko društvo mrkopogledića. Nema veze što nisu uigrani ni blizu kao vojska Kim Jong-una. Bili su dovoljni da pljunu u lice svima onima koji se bore za Glavaševe ruke u Saboru. Jer Glavaš ih je sazvao znajući da ni SDP niti HDZ nemaju hrabrosti izreći ni najmanju osudu njegovog derneka.

Na 7. Izvještajnom Saboru HDSSB-a organizirao je stoga kratki igrokaz crveno i crno obojene ikonografije, igre riječima, populizma, licemjerja i opasnog koketiranja s fašizmom. Vremeplov koji nas je proveo kroz čitav spektar asocijacija na totalitarne sustave iz bliže ili dalje povijesti i bližih i daljih geografskih širina i duljina. Od Mittel Europe tridesetih godina prošlog stoljeća, do Sjeverne Koreje danas. Prije svega, na tom se političkom vašaru kao dio unutarstranačkog ustroja, a s navodnom funkcijom stranačkog kluba osnovana je Slavonska sokolska garda.

Skraćeno 'SSG'.

A s obzirom na ukupni dojam, držanje i borbene prsluke koji su krasili odore mladića, odlično joj pristaje ime SSokolska garda ili SS Glavaš. Njezina navodna svrha jest sportsko-rekreacijsko, redarstveno i protokolarno djelovanje, ma što se pod navedenim podrazumijevalo, s naglaskom na redarstveno.

Jedan u zatvor, drugi iz zatvora

Jer s navedenim, kada je Glavaš u pitanju, već imamo određenih iskustava, počevši od Osijeka devedesetih, pa do stranačke izborne skupštine HDZ-a 2002. godine, kada je specifičnu redarstvenu funkciju pod Glavaševim zapovjedništvom vršila zaštitarska firma Borbaš, 'redarstvujući' u opjevanoj izbornoj pljački glasova, o čemu će sam Glavaš osvetnički progovoriti tek nakon ga šutne onaj za kojeg je krao. Glavom i bradom Ivo Sanader. I sad smo tu: jedan u zatvor, drugi iz zatvora. I obrnuto. Zaglavljeni u glibu moralne močvare u kojoj  sve i dalje funkcionira zakonom 'ja tebi, ti meni', bilo da je u pitanju usluga ili klip pod noge.

A ja se, eto, još uvijek dvoumim je li ekipa oko Glavaša svjesna verbalnih, a još više neverbalnih poruka koje su sa svog stranačkog sabora odaslali hrvatskoj javnosti ili ih, skupa sa svima nama, Veliki Brat Branimir vrhunski trola. Jer, kako drugačije objasniti ponašanje zrelih i obrazovanih ljudi koji su se pristali uniformirati u crno-crvene kombinacije odijela i bluza/kravata i zauzeli svoje pozicije na sceni koju kao da su zajedničkim snagama aranžirali nacistički, sovjetski i maoistički referenti za kulturu i seosku propagandu te se potom razdragano prepustili ovacijama i pljeskanju igrokazu koji je započeo crnokošuljaškim paravojnim stranačkim formacijama i njihovom maršu po parketu osječke sportske dvorane Zrinjevac, a gdje će i kako završiti, stvar je na koju se ne bih kladila. Jer, davno su iza nas devedesete. Nema dovoljno voljnih ni snažnih i odlučnih da nas u njih ne vrate.

Neopisiva lakoća uniformiranja

Prije nepunih godinu dana, hrvatska je javnost bila šokirana paradom tisuće ljudi uniformiranih u crne majice s ogromnim bijelim križom na prsima. Na stranu namjere, prosvjednika, neverbalne poruke koje su možda i nesvjesni vlastitih postupaka slali, bile su na afektivnoj razinu uznemirujuće. Za one koji poznaju moć uniformiranja i lakoću srljanja u totalitarizam, i više od toga. Odjeća je jedan od elemenata komunikacije, koji kao oblik neverbalne komunikacije posebno dolazi do izražaja kada se govori o odijevanju osoba na važnim državničkim položajima ili s određenim političkim ambicijama. Dakle, jesu li organizatori i sudionici HDSSB-og eventa, svjesni fašističkog igrokaza u kojem su sudjelovali? Jer, da citiram Umberta Eca, fašistička se igra može igrati na mnogo načina, ali naziv igre se ne mijenja. Kako onda drugačije nazvati igru u kojoj je način nepromijenjen? U kojemu se akteri oponašali, a ne mijenjali ili prikrivali pravila i načine igre?

Dok se ovdje još naivno pitam o namjerama ili jednostavno infekciji tzv. Ur-fašizma, vječne kletve koja se svako toliko raširi zemaljskom kuglom, za Glavaša nikakve sumnje nemam. Za razliku od svojih stranačkih pijuna, potrčkala koje su bez Velikog Vođe ništa, tipova koji su u sve umočeni iz nekih dvadesetih i materijalno-interesnih razloga, Gazda je itekako do zadnje sitnice svjestan svog projekta gadosti i reakcija koje će njime proizvesti, i toga da u ovoj igri nadmoćno i perverzno uživa. Ne toliko iz ideoloških, koliko iz duboko osobnih pobuda. Sve što taj čovjek čini proračunata je manipulacija i bešćutna osveta koji su ga 'izdali'. Onima koji su mu izazvali duboku narcističku ozljedu.

A to smo svi mi. Cijela Hrvatska, sve skupa sa sudovima ma koliko traljavi bili, svjedocima, oponentima, novinarima i slovima koja su o njemu u negativnom kontekstu napisana ikada. Svaki šok koji u nama izazove, svaka naša užasnuta reakcija, ono je što njemu treba. Tako je i ovaj osvrt samo zalogaj za gladnoga trola. Osobu koja s javnošću komunicira fotografijama javnih vješanja, vina s etiketama na kojima su Hitler i Mussolini, ne možemo a ne procijeniti ga manipulatorom koji tako (o)lako/lagano štrajka glađu, jer se prije svega hrani užasom, strahom i bijesom koji kod drugih izaziva.

Bolje biti sokol nego glista

Pred nama su izboru u kojem ovaj ambiciozan čovjek ima namjeru odigrati svoju životnu ulogu. I zato mu je i ulog ovako riskantan. Udario je najniže što može i u najbolnija mjesta prosječnog stanovnika devastirane Slavonije. Zagrmio je o onima koji 'parazitare na našoj sirotinji…', ubrajajući u tu sirotinju i sebe, sve s luksuznom vikendicom na Preku od 145 četvornih metara, stanom i garažom u Osijeku površine 195 četvornih metara, velebnom kućerinom u Drinovcima i stanom od 50 četvornih metara u Osijeku koji je kupio sinu, prije nego što je na njegovo ime prepisao i većinu ostalog ovdje pobrojanog.

Iskoristio je izbjegličku krizu kao apokaliptičku prijetnju koncentriranu na Slavoniju kao izabrani poligon, a ne geografsku rutu.

'Mi danas živimo u vrijeme velike i neprirodne seobe naroda i miješanja različitih i teško spojivih civilizacija', grmio je s pozornice, u nekoliko navrata spominjući Slavoniju kao 'predziđe kršćanstva' i naglašavajući da izbjeglice dolaze 'iz islamskog svijeta', vješto manipulirajući politički nezrelim postupcima Vlade koja je zaista zauzela dvojak stav kada su izbjeglice u odnosu na Slavoniju i Dalmaciju u pitanju. Iz racionalnih razloga, posve razumljivo, ali u politici racionalno ionako ne igra ulogu. Afekti su ti koji zaokružuju redni broj ispred imena izbornih kandidata. Nitko ne voli biti ocijenjen kao manje bitan. Riječju, ponižen. Slavonci ne žele biti 'gliste', kako je u svom govoru to vješto iskonstruirao Glavaš. Radije bi bili sokoli, pa makar to značilo stupanje u maškaradi zvanoj SS Garda.

Kako nas Glavaš podučava pravim vrijednostima

Ironija je htjela da na slavonske zavičajne sentimente tako snažno udari čovjek s rezervnim zavičajem i državljanstvom u drugoj državi. I to onaj koji se pred pravosuđem ne libi zbrisati na taj rezervni položaj i odande sprdati svime što ova država znači. Ironija je htjela da na političko poštenje apelira čovjek koji je otvoreno priznao da je u ime HDZ-a krao stranačke glasove. Ironija je htjela da na transparentnost imovinske kartice upozorava čovjek koji je u 25 godina od socijalističkog tajnika u srednjoj školi koji se na posao vozi Yugom, dogurao do tipa s imovinskom karticom koja grca pod teretom četvornih metara. Ironija je htjela da na čast upozorava onaj čija su odličja oduzeta. Doduše, samo formalno, jer neformalno nisu ni mogla, s obzirom na to da ih je, kako je sam tvrdio,  prodao za 100.000 kuna.

Od anonimusa do moćnika koji drži konce jednog od najvećih hrvatskih gradova u rukama, a sada zbog neizvjesnih izbora i cijelu Hrvatsku. Čovjeka za kojeg ljudi još uvijek imaju obraza politički lobirati, slijediti ga ili mu davati svoj glas, unatoč svemu, pa i dokazima iznesenima u osporenoj presudi za ratni zločin. Jer, u drugim državama i društvima ljudi podnose moralne ostavke i odlaze iz javnog života zbog kupnje dječjih pelena na teret proračuna, ali mi nismo takva država i takvo društvo.

Naš je prag tolerancije ogroman, pogotovo u odnosu na Tuđmanovo vrijeme. Moralna svijest nažalost obrnuto je proporcionalna tom istu pragu tolerancije. A politički želuci stranaka koje se bore za vlast od najčvršćeg su kamena. Svašta mogu probaviti. Pa i glasove koje će na svoje SSokolove i niske strasti pokupiti opskurni HDSSB. I zato mudro šute. I SDP i HDZ. Samo je pitanje u čiju će utrobu ova maškarada svoje splačine u vidu koalicijskih glasova ubaciti.

Dobar tek.