U samom centru Berlina, nedaleko od stanice metroa Stadtmitte, u Kronenstrasse 5 nalazi se decentna, većinom staklena fasada zgrade u kojoj je jedna od najzanimljivijih institucija Njemačke, Savezna zaklada za suočavanje s diktaturom SED-a. SED je pak skraćenica za, ironično, Sozialistische Einheitspartei Deutschland tj. Socijalističku ujediniteljsku partiju Njemačke, političku organizaciju koja je vodila četiri desetljeća komunističku Istočnu Njemačku i protivila se ujedinjenju Njemačke. Diktatura stranke koja je u svojem nazivu pozivala na ujedinjenje istovremeno je bila jedna od ključnih prepreka ujedinjenju Njemačke, što je samo jedan od brojnih apsurda koje je proizvelo postojanje DDR-a, kao i primjerice to da su istočnonjemački komunisti zloglasni Berlinski zid službeno zvali Antifaschistischer Schutzwall, odnosno Antifašistički zaštitni zid.

Istraživanjem takvih historijskih bizarnosti, ali i istraživanjem života pod diktaturom te počinjenih zločina bavi se - u Berlinu kolokvijalno nazivano - Stiftung Aufarbeitung, na čijem je čelu povjesničarka dr. Anna Kaminsky. Ona upravlja zakladom s tridesetak zaposlenih koji su zaduženi i ‘postavljati u međunarodni kontekst mjerila za suočavanja s diktaturama’, što znači da bi - unatoč različitosti povijesnih konteksta DDR-a i SFRJ-a - djelovanje ove zaklade moglo biti kao jedan od primjera za Hrvatsku za to kako se na konstruktivan način baviti nacionalnom poviješću.

Kako je za tportal.hr objasnio glasnogovornik zaklade Tilman Günther, njihov je zadatak educirati javnost o DDR-u, no pritom i poticati javnost na suočavanje s prošlošću, a sve sa ciljem kako bi se zaliječile i nadišle podjele iz prošlosti. To podrazumijeva sustavno organiziranje javnih diskusija o temama iz života u DDR-u, podržavanje različitih istraživačkih projekata, objavljivanje različitih publikacija o ovoj tematici, postavljanje relevantnih izložbi i, možda najvažnije, suradnju s drugim srodnim organizacijama i njemačkim školama.

Za sve to, naravno, treba i dosta novaca, a glasnogovornik Günther je objasnio da Stiftung Aufarbeitung raspolaže s 77 milijuna eura, koje su dobili kroz prodaju za to određene imovine DDR-a te da s tim početnim kapitalom na koji dobivaju dobre kamate dobrim dijelom financiraju svoj rad, u čemu pomaže i godišnja pomoć Savezne komisije za kulturu i medije. No svakako je velika ironija sudbine to da je imovina DDR-a iskorištena kako bi se namaknula početna sredstva za pokretanje zaklade posvećene raščišćavanju svih strahota koje je DDR proizveo tijekom svojih skoro pola stoljeća postojanja.

Jedan od novijih projekata Stiftung Aufarbeitung jest i izložba za škole posvećena ‘uzrocima, povijesti i posljedicama’ Hladnog rata koja odlično pokazuje međunarodnu umreženost i doseg ove zaklade. Riječ je o informativnoj izložbi sa 160 fotografija iz vremena Hladnog rata te uz odgovarajuće popratne tekstove i druge eksponate koja je osmišljena kao nadopuna školskim programima te je trenutačno postavljena ne samo na više lokacija u Njemačkoj nego i u Peruu, Izraelu, Španjolskoj, Velikoj Britaniji, Finskoj, Litvi, pa čak i u njemačkom veleposlanstvu u Beogradu. Za prosvjetne radnike nude se i dodatni, većinom filmski materijali koji im mogu pomoći u približavanju teme Hladnog rata svojim učenicama, a sve zajedno je autorsko čedo povjesničara dr. Bernda Greinera

Zahvaljujući dobrim financijskim temeljima, Zaklada za suočavanje s diktaturom SED-a je od 1998. pomogla oko tri tisuće projekata koji se bave izučavanjem DDR-a te je novčano podržavala i 90 mladih povjesničara i istraživača koji su se bavili tom temom. Povrh toga, Stiftung Aufarbeitung ima i zanimljivu biblioteku i arhiv u kojem se čuva dio relevantne dokumentacije iz vremena DDR-a, uz napomenu kako ovu zakladu ne treba miješati s Arhivom Stasija, čiji je zadatak isključivo usmjeren na dosjee istočnonjemačke tajne službe.

Iako ima jasan stav u vezi DDR-a, koji opisuje kao komunističku tiraniju, Stiftung Aufarbeitung svojoj misiji suočavanja s prošlošću pristupa uvijek s odgovarajućim historiografskim odmakom, više se usmjeravajući na istraživanje i edukaciju nego na političku osudu ili diskreditaciju neistomišljenika. Primjerice, jedna od novih online izložbi posvećena je posljednoj vladi DDR-a, čiji je cilj objasniti kontekst vremena u kojemu je došlo do pada Berlinskog zida, a u Zakladi se naročito ponose svojim projektom bilježenja svjedočanstava ljudi koji su završili u komunističkim gulazima. Stiftung Aufarbeitung tako istraživačima nudi 1200 sati snimljenih intervjua s preživjelim svjedocima, njih čak 250 koje je povjesničar Meinhard Stark pronašao u Rusiji, Kazahstanu, Poljskoj, Litvi i Njemačkoj, kao i 46 tisuća različitih dokumenata o ovoj mučnoj temi.

Kako je Stiftung Aufarbeitung tijekom 18 godina postojanja uspostavila suradnju s više od 300 različitih institucija diljem svijeta, nema sumnje da bi u berlinskoj Kronstrasse 5 bili otvoreni i za suradnju s Hrvatskom kada je riječ o pomoći u součavanju s prošlošću, kako nam je potvrdio i glasnogovornik Tilman Günther. Jedan od svježih primjera takve suradnje je i u drugoj polovici veljače održana međunarodna konferencija o suočavanju s naslijeđem komunizma u Albaniji.

Pitanje je ima li interesa u Hrvatskoj za neostrašćeno i historiografski utemeljeno suočavanje s prošlošću ili iskustva i lekcije koje nudi Stiftung Aufarbeitung nisu kompatibilne s idejama u Hrvatskoj najglasnijih zagovornika lustracije i obračuna s jugoslavenskim socijalizmom. Naime, baš kao što se u Njemačkoj smatra da je DDR bila komunistička tiranija, podjednako vlada i stav da antifašizam - nije floskula. Stoga je indikativno kako se među onima koje službeni materijali Stiftung Aufarbeitung spominju kao primjer dobrog rada na suočavanju s prošlošću u Hrvatskoj nevladina udruga Documenta koju vodi Vesna Teršelič