Američki predsjednik Donald Trump oprao je ruke od dojučerašnjih saveznika i prepustio ih na milost i nemilost moćnoj turskoj vojnoj armadi. Europske zemlje tek su mlako osudile tursku invaziju na teritorij druge države dok je ruski predsjednik Vladimir Putin pozvao Erdogana da 'dobro promisli' prije pokretanja ofenzive na kurdske snage na sjeveru Sirije.

Analitičari smatraju da je Erdoganova operacija na sjeveru Sirije najrizičniji potez koji je povukao otkada je na vlasti. Hoće li Turska moći sama kontrolirati velike dijelove teritorija koji planira okupirati te hoće li posrnulo gospodarstvo to moći financijski izdržati? Također, Erdogan ne može biti siguran u namjere drugih aktera umiješanih u rat u Siriji, ruskog predsjednika Vladimira Putina, nepredvidljivog Donalda Trumpa, Iranaca...

Donosimo kratki pregled trenutne situacije u kojoj se odvija turska vojna operacija na sjeveru Sirije:

Tko kontrolira sjever Sirije

Građanski rat u Siriji traje već osam godina. Započeo je narodnom pobunom protiv diktatora Bašara al Asada, a u međuvremenu se pretvorio u građanski rat s nizom različitih zaraćenih skupina. U sukob su uključene neke od najmoćnijih država svijeta (SAD, Rusija), regionalne sile (Iran, Saudijska Arabija, Katar), kao i čitav niz naoružanih oporbenih, pretežno islamskih skupina, Kurdi i, naravno, takozvana Islamska država.

Kurdi trenutno kontroliraju oko četvrtine cjelokupnog teritorija zemlje. Uz snage sirijskog predsjednika Bašara al Asada, trenutno zauzimaju najveći komad teritorija, a koji daleko nadmašuje područja u kojima Kurdi žive i čine većinu stanovništva. Problem je to što ih Turci ugrožavaju upravo u područjima u kojima većinom žive, a nalaze se uz tursku granicu.

Područje pod kurdskom kontrolom nadzire skupina koja se naziva Sirijske demokratske snage (SDF). Riječ je o svojevrsnoj koaliciji raznih milicija i paravojnih skupina raznih etniciteta u kojoj glavnu riječ ipak imaju kurdske Jedinice narodne zaštite (YPG). Kurdi su etnička skupina od oko 30 milijuna ljudi čiji su pripadnici rasuti u nizu zemalja, a u najvećoj mjeri žive u Turskoj, Siriji, Iraku i Iranu. Najveći su narod na svijetu bez vlastite države.

Kako su Kurdi stekli kontrolu nad tim područjem

Prije SDF-a 2015. godine Kurdi su formirali svoje paravojne formacije odmah poslije izbijanja rata u Siriji, prvenstveno kako bi obranili gradove i sela u kojima žive, a potom s ciljem da ostvare, ako ne nezavisnost, onda barem neki oblik autonomije područja na sjeveru Sirije koja oni nazivaju Rojava.

Tijekom 2014. godine svijet je osupnula opsada grada Kobanija, čijem je većinski kurdskom stanovništvu prijetio pokolj pred napadima bešćutnih terorista iz redova Islamske države. Tada u igru ulaze Amerikanci, a koji su prethodno bez uspjeha potrošili pola milijarde dolara na uvježbavanje i opremanje raznih sirijskih oporbenih skupina u potrazi za pouzdanim partnerima koji će im pomoći boriti se protiv Islamske države, podsjeća The Guardian.

>>> Tko je narod kojemu su jedini prijatelji planine

U Kurdima su pronašli efikasne borce u čijim redovima se ravnopravno bore žene, čiji političke vođe su sekularni i zagovaraju moderne vrijednosti. Uz pomoć SAD-a, koja je uključivala opremu i zračnu podršku, Kurdi su uspjeli obraniti se od Islamske države te krenuti u protunapad i na kraju u potpunosti uništiti tu terorističku organizaciju (dio posla je odradila i Asadova vojska te povezane formacije). Putem su apsorbirali razne nekurdske skupine i nazvali se SDF. Pod svojom kontrolom imaju oko 60 tisuća boraca.

Bez pomoći kurdskih formacija američki predsjednik Donald Trump sigurno ne bi mogao proglasiti potpunu pobjedu nad Islamskom državom, ali isto tako ni Kurdi se ne bi mogli sami oduprijeti Islamskoj državi. U operacijama protiv Islamske države Kurdi su izgubili oko 11 tisuća boraca.

Zašto Turska antagonizira Kurde

Cijelo to vrijeme Turska je s negodovanjem gledala na suradnju njihova saveznika iz NATO-a sa skupinom koju oni smatraju terorističkom. Turska tvrdi da je YPG sirijska ekstenzija Radničke partije Kurdistana (PKK), koja vodi gerilski rat protiv turske države već 40 godina. U tom sukobu je tijekom godina poginulo, procjenjuje se, oko 40 tisuća ljudi. PKK se u početku borio za neovisnost, a danas poziva na veću autonomiju za Kurde unutar Turske.

Ankara tvrdi da PKK i dalje vodi rat protiv turske države. PKK je označen kao teroristička organizacija u Turskoj, SAD-u i NATO-u, ali Washington je odbijao priznati da ima presudni utjecaj na YPG te ih nije označio kao teroriste pa su se fokusirali na zajednički cilj, pobjedu nad Islamskom državom.

Koji je cilj turske operacije u Siriji

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u srijedu je objavio invaziju na Siriju s ciljem da odmakne SDF najmanje 30 kilometara od turske granice. Na tom području potom planira oformiti takozvanu sigurnu zonu u koju bi vratio najmanje milijun sirijskih izbjeglica. Naseljavanjem Arapa na teritoriju na kojem žive Kurdi promijenio bi etničku sliku područja.

Kako će turska operacija u Siriji utjecati na stabilnost šire regije i hoće li zahvaljujući Turskoj Islamska država dobiti novi zamah

Oko 11 tisuća boraca Islamske države, uključujući oko 2000 stranaca, te deseci tisuća njihovih supruga i djece nalaze se u zatočeničkim kampovima na sjeveroistoku Sirije. SDF je već ranije upozoravao da se sami ne mogu nositi s tim problemom te su sa SAD-om pozivali zapadne zemlje da pomognu i preuzmu brigu o džihadistima koji su državljani tih zemalja. Zapad je odbio pomoći, a u nekim slučajevima čak su se oduzimala državljanstva džihadistima.

SDF tvrdi da ne može jamčiti sigurnost zatočenika ako budu primorani preraspodijeliti borce na bojišnicu protiv turske vojske. Također postoji bojazan da bi Islamska država, koja još uvijek postoji iako ne kontrolira teritorij, mogla iskoristiti situaciju te izvesti akcije oslobađanja svojih boraca, a možda i pokušati ponovno osvojiti dijelove teritorija.

>>> Zemlja terora: kalifat je srušen, ali Islamska država nastavlja živjeti

Britanski list The Guardian piše da postoje spekulacije da bi britanska specijalna postrojba SAS i francuski specijalci koji su prisutni u Rojavi mogli preuzeti dužnost osiguravanja kampova ako se Kurdi povuku. No brojem u kojem su prisutni teško bi mogli odgovoriti zadatku, a i riječ je o specijalnim postrojbama, ne logorskim stražarima.

Također, navodi se da bi Turska kad ostvari kontrolu nad teritorijem trebala preuzeti kontrolu nad tim kampovima, što je Erdogan obećao Trumpu, ali prilično je jasno da je nemoguća neka efikasna kurdsko-turska primopredaja ključeva.

I naravno, turska invazija otvorit će priliku ruskim i snagama Bašara al Asada da osvoje teritorij koji je kontrolirao SDF ili će primorati Kurde da sklope savez s njima. Takav dogovor povećao bi utjecaj Asada te njegovih ruskih i iranskih igrača na terenu i otvorio im put do financijskih izvora u naftnim poljima što se nalaze na istoku zemlje.