Jedna neodigrana utakmica od prije 25 godina ušla je u školske udžbenike i pamćenje nacije kao prekretnica u tijeku hrvatske povijesti pa i dandanas o njoj živi legenda kao događaju kojim je započeo Domovinski rat i raspad Jugoslavije. No neki od sudionika bježe od takve mitologizacije i okršaj na Dinamovu stadionu tumače kao posljedicu huliganskog nasilja, pucanja bivše države po svim šavovima i neorganiziranosti zagrebačke policije koja se preko navijača htjela dodvoriti budućoj vlasti, jer svima je bilo jasno da se tadašnji sustav raspada
Mitska utakmica odigrala se, naime, nekoliko dana nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, u vrijeme početka raspada Jugoslavije, u nedjelju, 13. svibnja, 1990. godine na zagrebačkom stadionu Maksimir gdje su snage trebale odmjeriti momčadi Dinama i Crvene Zvezde. No umjesto nogometnog, dogodio se navijački megdan. Godine koje su uslijedile bile su u znaku humanitarne katastrofe, odnosno, krvoprolića, razaranja i drugih strahota. Takav razvoj događaja dao je toj, neodigranoj utakmici mitski status budući da mnogi u Hrvatskoj tvrde da su upravo maksimirski događaji 13. svibnja bili uvod u Domovinski rat, iako je on započeo tek godinu dana poslije.
Maksimirski sraz BBB-ovaca i Delija čak je američka televizijska kuća CNN uvrstila na četvrto mjesto na top ljestvici pet nogometnih utakmica koje su promijenile svijet. Taj događaj završio je i u školskoj literaturi. Čitanka – priručnik za učitelje povijesti u osnovnim školama i nastavnike povijesti u srednjim školama 'Domovinski rat', uvrstila je neodigranu utakmicu Dinamo – Crvena Zvezda među događaje koji su najavili raspad Jugoslavije. U svom članku povjesničar dr. Nikica Barić ističe kako je ta neodigrana utakmica koja se pretvorila u nasilnički obračun mobilizirala hrvatsku javnost više od svih dotad viđenih zbivanja.
'Naime, televizijski prijenos pokazao je neučinkovitost milicije prema gostujućim navijačima koji su započeli demoliranje stadiona u Maksimiru i brutalnu reakciju prema domaćim navijačima koji su krenuli u obranu svoga stadiona i grada', smatra Barić, inače, povjesničar s Hrvatskog instituta za povijest.
Viđenje profesora Barića korigira, međutim, Vladimir Faber, koji je bio u policijskom osiguranju te povijesne utakmice, a bio je zapovjednik voda policije koji je 30. svibnja 1990. prvi put podigao hrvatsku zastavu ispred zgrade Hrvatskog sabora, iste godine bio je voditelj tečaja Prvi hrvatski redarstvenik te jedan od osnivača jedinice specijalne policije Alfa i njezin ratni zapovjednik.
'Sudionik sam osiguranja te utakmice, vodio sam prvi tečaj za hrvatske redarstvenike te sam jedan od osnivača specijalne policije, stoga imam kredita reći kako me osobno vrijeđa kad čujem da je 13. svibnja 1990. godine na Maksimiru započeo Domovinski rat', kaže nam Faber. Objašnjava kako se tog dana, po njegovu mišljenju, dogodio huliganski sukob za koji je odgovorna tadašnja zagrebačka policija.
'Huliganski sukob dogodio se zahvaljujući neorganiziranosti tadašnjeg vodstva zagrebačke policije, jer nisu reagirali na male – početne čarke, koje su pustili da se događaju dobrih 15 do 20 minuta, što je bilo dovoljno da se dogodi eskalacija nasilja. Policija je bila u raspadu i tadašnje vodstvo se htjelo dodvoriti budućim vlastima. Čak se i divljanje naših navijača zamotavalo u celofan', ističe Faber.
Naglašava kako je kao zadrti navijač Dinama pratio mnoge utakmice Dinama prije te legendarne utakmice te je svjedočio i ranijim, također, žestokim okršajima navijača, ali oni nisu postali povijesni jer je policija tada dobro reagirala.
'Povezivanje tog događaja s ratom proizvoljno je i bespotrebno', zaključio je Faber.
Koliko je (ne)opravdano stvaranje mita od neodigrane utakmice, otkriva nam i Igor Grahovac, autor dokumentarnog filma 'Nedjelja 13.' koji donosi svjedočenja brojnih sudionika tog svibanjskog dana na zagrebačkom Maksimiru, a čiju prvu epizodu večeras možemo pratiti na HTV-u.
'Moji sugovornici dolaze iz svih tabora uključenih u maksimirski 13. svibnja 1990. godine - članovi Bad Blue Boysa i Delija, pripadnici Službe državne bezbednosti, bivši milicajci (od kojih neki danas žive u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu), novinari, predstavnici klubova i igrači obaju timova. Zanimljivo je da su svi oni suglasni u jednoj stvari, a to je da su se neredi dogodili spontano. Jer da je bilo prethodnog dogovora, ističu, na kraju okršaja brojali bi se izgubljeni ljudski životi', kaže nam Igor Grahovac. Arhivske snimke razgovora s navijačima obaju klubova uoči spomenute utakmice govore koliko su i jedni i drugi bili nabrijani na međusobni okršaj.
Mnogi u Hrvatskoj kao argument u prilog tezi da je okršaj na Maksimiru bio izrežiran iz Beograda od Službe državne bezbednosti i Slobodana Miloševića, ističu prisustvo ratnog zločinca i kriminalca Željka Ražnatovića Arkana, kojeg se na snimkama vidi kako se prešetava s rukama u džepu maksimirskim travnjakom dok traje divljanje Delija na jugu i sukob BBB-ovaca s milicijom kod sjeverne tribine.
'Pripadnici Delija ističu kako su slutili da se tamo nešto sprema: Rekli su mi, naime, da im je bilo čudno što ih, prvi put, nitko nije selektirao van iz vlaka u Vinkovcima, kao što je bila praksa ranije. Također, navode kako ne pamte da se toliki broj 'zvezdaša' uputio na utakmicu s Dinamom. Znali smo, tvrde, da Milošević pokušava instalirati Arkana na čelo Delija. No uvjeravaju da 13. svibnja 1990. godine njima nije upravljao Arkan, kojeg je, prema njihovu svjedočanstvu, Milošević uspio instalirati na čelnu poziciju Zvezdinih navijača tek godinu dana kasnije kad je Milošević učvrstio svoju poziciju u Beogradu', otkriva nam Grahovac.
On ističe kako su mu i bivši milicajci s te utakmice (neki danas žive u Zagrebu, drugi u Beogradu, a treći u Sarajevu) s kojima je razgovarao, tvrdili da su milicijske snage tog dana na Maksimir prvi put bile bez kontrole.
