Afera Karachi tek je jedna od onih koje se blisko vezuju uz državni vrh Francuske te koja mu prijeti veoma neugodnim posljedicama. U aferi se sumnja na ilegalno financiranje predsjedničke kampanje UMP-ovog kandidata Edouarda Balladura iz 1995. godine preko provizija od prodaje oružja Pakistanu i Saudijskoj Arabiji, a krug onih kojima bi daljnja istraga mogla ozbiljno naškoditi seže u sam vrh aktualne vlasti.

Afera se zasad odvija se po dobro utvrđenim pravilima, točnije, redovitom izmjenom 'senzacionalnih' i 'prijelomnih' otkrića (od strane radoznalih medija koji su u aferi pronašli bogati izvor) koja uglavnom prate sve redovitija sudska saslušanja te snažnih demantija (od strane prozvane vlasti).

U skladu sa spomenutim redoslijedom, nakon što je Hélène Gaubert, žena Sarkozyevog suradnika Thierrya Gauberta i poznatija u javnosti pod zvučnijim imenom Helena od Jugoslavije (kao unuka Pavla Karađorđevića), pozvana kao svjedokinja te je izjavila da je vidjela kovčege s novcem koje je njen muž dopremao iz Švicarske u Pariz za potrebe predsjedničke kampanje, uslijedio je niz demantija. Prvo je aktualni ministar unutarnjih poslova Claude Guéant izjavio da se radi, ni manje ni više, o kampanji 'koja je opasna za demokratski život'. Naime, Nicolas Sarkozy je bio glasnogovornik sporne predsjedničke kampanje, no prema riječima ministra, nije imao nikakvih utjecaja na financije. U sličnom tonu oglasio se i Nicolas Bazire, direktor dotične kampanje, jedan od prozvanih suučesnika u Heleninom svjedočenju, koji tvrdi da novac za vrijeme kampanje nije ni primao ni izdavao. Također, niječe bilo kakvu financijsku povezanost sa Ziadom Takieddinom, libanonsko-francuskim poduzetnikom, koji je sudjelovao kao posrednik pri prodaji oružja.

No da situacija u UMP-ovim redovima nije ni približno tako staložena kako ju se nastoji predstaviti, pokazuje i transkript telefonskog razgovora između Thierrya Gauberta, kojeg se sumnjiči za prijenos novca i Bricea Hortefeuxa, bivšeg ministra unutarnjih poslova, poznatog po sustavnoj ekspulziji romske populacije iz Francuske. Hortefeuxa se naime sumnjiči da je Gaubertu odao povjerljive podatke o svjedočenju njegove žene prije nego što su se isti pojavili u medijima, a u samom razgovoru bivši ministar se čudi kako je supruga mogla biti tako dobro upućena u muževljeve poslove.

Novi kamen smutnje u aferi mogao bi biti i izvjesni USB stick na koji je Hélène Gaubert snimila razgovor sa suprugom, točnije seriju prijetnji koje joj je muž izrekao kada je čuo za njeno svjedočenje. Među pamtljivijim citatima tog razgovora je svakako onaj 'ako ja potonem, potonut ćeš sa mnom'. Demanti na temu očito delikatnog razgovora između supružnika koji više ne žive zajedno išao je u već poznatom smjeru diskreditiranja suprotne strane. Naime, nakon što je zajedno s kćerkom Milenom izrazio sumnje u mentalnu stabilnost supruge, Thierry Gaubert sada izražava sumnje u njenu informatičku pismenost.

Ipak, pod uvjetom da se navodi o povezanosti provizija od prodaje oružja dovedu u direktnu vezu s financiranjem predsjedničke kampanje, aktualnoj vlasti trebat će mnogo efektnije oružje od odlučnog medijskog demantija da bi nadolazeće izbore dočekala s kakvim-takvim kredibilitetom.