Neandertalci su u Europi i Aziji živjeli od 200.000 do 30.000 godina prije nove ere. Suvremeni čovjek (Homo sapiens) u Euroaziju je stigao prije nekih 65.000 godina. Dvije su vrste stoga imale obilje vremena da se zbliže i razmnožavaju. Analize i usporedbe genoma naših drevnih predaka otkrile su već ranije da se čovjek križao s neandertalcima nakon što je napustio Afriku. Stoga samo ne-afričke rase u svojem genomu imaju između dva i četiri posto neandertalskih gena.

Nova podrobnija studija ovih naslijeđenih gena u 1.004 uzorka genoma današnjih ljudi otkrila je koliko su i na koji način oni pridonijeli našem izgledu, svojstvima i bolestima.

Srirama Sankararamana i njegove suradnike iz Harvard Medical School u SAD-u posebno je iznenadila činjenica da smo od neandertalaca naslijedili verziju gena koja je odgovorna za ovisnost o pušenju iako nema nikakvih znakova da su naši daleki rođaci pušili u svojim spiljama. Ovaj gen imao je više funkcija, od kojih su neke vjerojatno bile korisne, a sklonost cigaretama samo je nuspojava.

Zanimljivo je također da je tako malen postotak neandertalskih gena ostavio toliko snažan trag u izgledu suvremenih ljudi. To je posljedica činjenice da dijelovi neandertalske DNK nisu ravnomjerno raspoređeni u ljudskom genomu, već su najbrojniji u najpromjenjivijim područjima, osobito onima koja su odgovorna za kosu, kožu i nokte, kako za čvrstoću tako i za pigmentaciju. To je suvremenim ljudima vjerojatno omogućilo da se brže prilagode na hladniji okoliš koji ih je dočekao kada su se iselili u Euroaziju.

'Logično je zamisliti da su se neandertalci već bili prilagodili okolišu koji je bio drugačiji od afričkog te da su te genetske pogodnosti prenijeli suvremenim ljudima', rekao je suautor rada prof. David Reich, iz Harvard Medical Schoola.

Jedno drugo istraživanje genoma, koje je također objavljeno ovaj tjedan u Natureu, pokazalo je da su Europljani u kamenom dobu, prije nekih 7.000 godina, prije nego što su se neandertalski geni posvuda raširili, bili tamnoputi i tamnokosi.

No s neandertalskim genima nismo dobili samo pogodnosti već i probleme i bolesti, primjerice dijabetes tipa dva, dugotrajnu depresiju, neplodnost, lupus, bilijarnu cirozu - autoimunu bolest jetre i Chronovu bolest. U slučaju ove posljednje dobili smo neke gene koji povećavaju njezinu vjerojatnost, ali i neke koji je smanjuju.

Sankararaman kaže da su analize njegovog tima otkrile da na kromosomu X gotovo uopće nema neandertalske DNK. To znači da je većina neandertalskih gena koji su ondje završili uzrokovala probleme s plodnošću što je uobičajeno kada se križaju udaljene vrste. Oni su brzo nestali iz ljudskog genskog rezervoara.

Činjenica da su neandertalski geni neravnomjerno raspoređeni u suvremenom ljudskom genomu, odnosno da nisu ravnomjerno izmiješani pokazuje da razmnožavanje između dviju vrsta nije bilo česta pojava.

'No čak i ta relativno rijetka parenja bila su očito važni događaji u povijesti neafrikanaca', rekao je Reich.