Ekonomist Nouriel Roubini, profesor na Sveučilištu New York koji je predvidio kolaps američkog tržišta nekretnina i globalnu recesiju 2008-2009, za iduću godinu najavljuje svjetsku 'savršenu oluju': kočenje gospodarstava i produbljavanje krize eurozone povećat će geopolitičke rizike, kao što je vojni sukob s Iranom. Aktualna situacija, upozorava, daleko je lošija od one iz 2008, jer uz današnju ekonomsku i financijsku krizu na raspolaganju više nema 'političkih metaka'.

Slavni 'Dr. Propast', rođen u Istanbulu kao dijete iranskih Židova, ostvario je impresivnu karijeru na vrhunskim sveučilištima (Harvard, Yale) i u financijskim institucijama (Svjetska banka, MMF, Središnja banka SAD-a, Izraelska banka). Za vodeće svjetske agencije, poput Reutersa i Bloomberga, redovito komentira gospodarske pokazatelje u kontekstu političkih kretanja.

U razgovorima za Reuters i Bloomberg podsjetio je da su tri posljednje velike globalne recesije bile uzrokovane geopolitičkim šokom na Bliskom istoku, što je dovelo do rekordnih cijene nafte. Ako Izrael napadne Iran, barel bi mogao 'skočiti' i na 200 dolara, upozorava Roubini.

Pohlepni bankari u internom ratu

Usto, 'Dr. Propast' ističe da bi kriza u Europi, prijeteća recesija u SAD- i zastoj u rastu kineskog gospodarstva mogli rezultirati usporavanjem dosad neokrznutih tržišta. Pritom, svjetsko gospodarstvo uvelike ovisi o stanju u eurozoni: ukoliko se ona ne 'zbroji', izlazak Grčke, Portugala, Italije i Španjolske iz europske monetarne zajednice neće se moći isključiti. Taj scenarij postat će izgledan krajem 2013. ili početkom 2014. godine, prognozira Roubini.

Za nadolazeću apokalipsu Roubini uvelike krivi pohlepne bankare, koje gomilaju profite pribjegavajući 'nezakonitim i nemoralnim' potezima. Prema njegovom sudu, pitanje nije jesu li bankari nemoralniji danas nego što su to bili prije tisuću godina, većzašto ne minimaliziraju međusobni sukob interesa unutar 'financijskih supermarketa' sastavljenih od komercijalnih i investicijskih banaka, upravljanja imovinom, posredovanja, osiguranja, rizika, derivativa i dr.

Soros: Eksplozija mjehura EU-a 

Burzovni car i filantrop George Soros, američki investitor židovskog porijekla rođen u Budimpešti, u nekoliko navrata tijekom 2012. dramatično je predviđao slom eura. Crne prognoze uglavnom su prethodile summitima čelnika EU-a, odreda 'ključnim' za spas eurozone.

Predsjednik Instituta Otvoreno društvo u svom posljednjem javnom obraćanju krajem studenom 'opleo' je po Njemačkoj, zbog nametanja režima stroge štednje zemljama na periferiji eurozone. To, po Sorosu, dovodi do ogromne ljudske patnje, te potiče govor mržnje, ksenofobiju i sve oblike ekstremizma zbog čega je EU transformirana je u suprotnost otvorenom društvu.

'Napetosti između centra i periferije mogu rezultirati toliko nesretnim ishodom da se nastavak jednostavno više ne smije dopustiti', poručio je Soros.

Europsku uniju Soros izjednačava s 'političkim mjehurom', koji bi kao posljednica krize u eurozoni mogao eksplodirati. Njemačka će, međutim, na kraju ipak 'učiniti sve da sačuva eurozonu', prvenstveno zbog rizika od ogromnih gubitaka koje bi njemačke banke pretrpjele u slučaju propasti monetarne unije.

Klasni rat u SAD-u

Najjače je odjeknula Soroseva usporedba Europe sa Sovjetskim Savezom početkom 90-ih: s dubokom socijalnom, gospodarskom i moralnom krizom u kojoj je Europa, možemo vidjeti sličan proces raspadanja, rekao je Soros.

Produbljenje krize u eurozoni pogođa i američki financijski sustav, a na putu prema kolapsu Amerikanci bi trebali očekivati i posljedične društvene promjene, uključujući ulične nerede. Soros je upozorio da se zapadni svijet danas nalazi pred razdobljem 'zla'.

'Nisam tu da vas razveselim... Pred nama su iznimno teška vremena, koja se na mnoge načine mogu usporediti s Velikom depresijom iz 30-ih godina', ustvrdio je mecena, dodajući da bi američki klasni rat mogao poslužiti kao opravdanje za uvođenje snažnije taktike održavanja zakona i reda, što bi, u ekstremnom slučaju, moglo iznjedriti represivan politički sustav i društvo u kojemu su individualne slobode daleko ograničenije, što bi označilo prekid s tradicijom SAD-a.

Soros ipak otvorenom ostavlja mogućnost da SAD prebrodi krizu i uđe u novu 'zlatnu eru', kao i da Europska unija zasja starim sjajem.

Krugman: Eurozoni treba katastrofa

Američki Nobelovac Paul Krugman, koji je u listopadu posjetio Hrvatsku, još u lipnju je konstatirao da je potpuna katastrofa, osobito u eurozoni, iza ugla. Katastrofa je, međutim, u ovom slučaju 'dobra stvar', jer je eurozoni očito potrebna kako bi konačno zakoračila na put oporavka i pokrenula 'stvarne mjere koje idu malo dalje od spašavanja banaka'.

Krugman je američki Židov, rođen u Albanyju u saveznoj državi New York, unuk siromašnih ruskih imigranata koji se prometnuo u jednog od najutjecajnih ekonomskih mislilaca SAD-a. Profesor je na sveučilištima Princeton i London School of Economics, čije kolumne iz New York Timesa redovito prenose svjetski mediji. Poznat je po radovima iz područja raspodjele bogatstva u međunarodnoj ekonomiji, zamkama (ne)likvidnosti i valutnih kriza.

U kontekstu krize eurozone, Krugman je 'na zub' uzeo Njemačku, paranoičnu po pitanju inflacije koja je prethodila usponu nacizma. Devalvacija je, napominje Krugman, učinkovita mjera za buđenje konkurentnosti i rast izvoza, što se najbolje vidi na primjeru Islanda koji je devalvirao krunu i 'imao hrabrosti pustiti svoje banke da bankrotiraju'.

Beznadno tlačenje

Nijemci su također uspješni, ali oni ne žele priznati da da je gospodarski oporavak od pada s početka prošlog desetljeća utemeljen na velikim trgovinskim viškovima u odnosu na druge europske zemlje, koje su u procvatu bilježile iznadprosječnu inflaciju zahvaljujući niskim kamatnim stopama. Danas, prezadužene ekonomije ne mogu oponašati Njemačku jer je okruženje drukčije - ostatak Europe, a osobito Njemačka, daleko su od inflatornog booma, navodi Krugman.

Krugman je prognozirao mogući nestanak eura, uz čuđenje što Grčka nije istupila iz monetarne unije.

'Napuštanje bi bilo strašno, ali ostajanje je beznadna situacija. Oni će izaći, a kada ostali vide da je to moguće, to će imati efekta na banke u Španjolskoj i Italiji, koje su puno veći igrači. Eurozona se može održati samo ako se europske elite počnu ponašati bitno drukčije. Moraju reći - stani malo, tlačenje ljudi zbog njihovih navodnih fiskalnih grijeha sada nam nije prioritet - spašavanje eura jest. To znači neograničeno posuđivanje bankama i vladama tih zemalja: puno ekspanzivniju i u neku ruku inflacijsku monetarnu politiku. Možda to ponudi neku nadu u spašavanje sistema', poručio je Krugman.