Teoretičari zavjera i ufolozi širom svijeta s oduševljenjem su dočekali vijest prema kojoj je bivši britanski premijer Winston Churchill zataškao neke slučajeve viđenja NLO-a tijekom Drugog svjetskog rata
To je razumljivo jer informacija je konačno potvrdila ono što fanovi vanzemaljskih gostiju uporno nastoje dokazati – da mali zeleni odavno lete nad našim glavama te da vlasti to svim silama nastoje prikriti. Neki ekstremniji, poput DavidaIckea, vjerojatno će u njoj naći potvrdu svojim teorijama prema kojima politički moćnici šuruju i trguju s vanzemaljcima ili su čak sami poput kraljevske obitelji - kako tvrdi bivši BBC-jev novinar - došljaci s drugih planeta. 'Nije slučajno', reći će vjerojatno Icke, 'da su NLO-i zataškavani upravo u Velikoj Britaniji.'
Međutim, ako u cijelu priču želimo uvesti i glas razuma, onda nam nema druge nego istaknuti da se vijest ipak ne temelji na stvarnim dokumentima iz tog vremena – oni su navodno uništeni – već na tvrdnjama unuka tjelesnog čuvara karizmatičnog britanskog premijera koje je on u pisanom obliku dostavio ministarstvu obrane 1999.
Nadalje, čak i ako je potpuno vjerodostojna, ona ne donosi ništa značajno novo, osim eventualno potvrde da je zataškavanja viđenja NLO-a iz razumljivih razloga (ratnih okolnosti) bilo.
Ispitivanja pokazuju da se samo u Velikoj Britaniji svake godine prijavi više stotina slučajeva viđenja NLO-a, a njihov broj značajno varira ovisno o razno-raznim utjecajima, od interesa javnosti, preko medija, do filmske industrije. Tako primjerice isti dokumenti otkrivaju da je broj viđenja NLO-a u toj zemlji dosegao rekordne razine 1996, upravo u vrijeme emitiranja popularne serije 'Dosjei X'. Te je godine prijavljeno više od 600 slučajeva, gotovo tri puta više nego ranije.
Ovaj psihološki fenomen moguće je povezati i s drugim sličnim poticajima – svemirskom utrkom i letom na Mjesec 60-ih i 70-ih, procvatom znanstvenofantastične literature i filmovima poput 'Odiseje u svemiru', 'Zvjezdanih staza' i sl.
Iako su viđenja nekih neobičnih objekata zabilježena vrlo davno, još u srednjem vijeku, pa i prije, njihovo je prijavljivanje prvi put naglo poraslo nakon što su mediji naširoko razglasili da je američki pilot Kenneth Arnold 24. lipnja 1947. vidio leteći tanjur nedaleko od Washingtona. U samo nekoliko narednih tjedana slične su tanjure vidjele stotine ljudi u SAD-u i svijetu.
UFO-manija je osobito široke razmjere poprimila nakon poznatog slučaja Roswell iz 1947, a on je do kraja 70-ih izrastao u pravi fenomen pop kulture.
Naravno, nitko razuman danas neće osporiti mogućnost da na mnogima od nebrojenih planeta u svemiru postoji život, na nekima vjerojatno i razvijeniji od našeg, no istovremeno znanstvenici ističu kako je mala vjerojatnost da su vanzemaljci razvili tehnologiju potrebnu za putovanja do udaljenih galaksija i usto još posebno zanimanje za Zemlju – toliko da nad nama lebde već desetljećima bez ikakvog pravog pokušaja da uspostave kontakt. Naime, ako žele ostati nevidljivi, onda bi im to s obzirom na visoko razvijenu tehnologiju trebalo biti izvedivo, a ako pak žele da znamo za njih, nema sumnje da su mogli pronaći neku mogućnost za komunikaciju.
Nakon ove vijesti svakako možemo očekivati porast broja susreta treće vrste, no pritom valja imati na umu da je većinu dosad prijavljenih viđenja ipak moguće znanstveno objasniti – psihološkim fenomenima, prirodnim pojavama ili ljudskim kreacijama, od meteoroloških balona do špijunskih letjelica. Dakle, sunčajte se i gledajte i dalje u nebo bez straha od svemirskih otmičara.
