Upravo jedan sveobuhvatni masterplan, tj. višeresorni pristup ovoj problematici zaziva akademik Mladen Obad Šćitaroci, redoviti profesor Arhitektonskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kojem je zaštita i obnova dvoraca životna misija, što dokazuje niz knjiga i znanstvenih radova na tu temu koje potpisuje.

Iako sama pomisao na dvorce stvara lijepu povijesno-romantičnu sliku, stvarnost je mnogo gora. Od tisuću dvoraca, a naš sugovornik kaže da se tu ubrajaju i kurije i tzv. burgovi, odnosno feudalni ili plemićki gradovi, većina ih je u lošem stanju. 'Godinama pišem i govorim da država mora napraviti odgovarajuće pretpostavke - stvoriti okvir koji će omogućiti stvaranje sustava da bi se ustrojila mreža dvoraca', napominje.

Kaže da kada nekome spomenete tu problematiku, prvo im na pamet pada Ministarstvo kulture. No samo na toj adresi, napominje Obad Šćitaroci, problem ne može biti riješen.

'Moraju se svi umrežiti i usklađeno djelovati. Napraviti sustav. Hoće li to biti strategija ili masterplan, nije bitno kako se zove. Tu je, osim kulture, i regionalni razvoj, prostorni razvoj, gospodarstvo, financije, turizam, lokalna samouprava, država…' nabraja.

Pritom ne misli da se država mora baciti na obnovu dvoraca jer je za to potreban golem novac kojeg nema, nego mora osigurati smišljeni i sustavni okvir za revitalizaciju, gospodarsku i turističku, tog kulturnog blaga i stvoriti pretpostavke za investicije. 'Toga nema i zato investitori bježe', kaže i dodaje da je najveći problema nekoordinacija naših institucija koje rade resorno, svaka za sebe.

Nije država pritom nužno loš gospodar. 'Kada hoće, ona dobro upravlja', dodaje i spominje dvorce poput Trakošćana, koji je jedini u stanju od prodaje ulaznica uprihoditi ozbiljnu svotu, ili pak dvorac Oršić u Donjoj Stubici u kojem je Muzej seljačkih buna.

'Ono što se moglo se napravilo, sve drugo trebalo bi ići u privatne ruke s novim sadržajem', kaže Obad Šćitaroci.

Nemamo mi razvikane dvorce Loire ili bavarske dvorce, ali…

A za nove sadržaje i turiste koji u današnje vrijeme ne traže samo lijepu građevinu već i doživljaj, treba okrenuti ploču. Ne treba, kaže, uspoređivati naše dvorce s razvikanim francuskim dvorcima Loire ili pak bavarskim dvorcima za čije se razgledavanje Hrvatima nudi niz aranžmana. Ali na tragu toga se ipak može nešto napraviti.

Budući da Zagreb bilježi ogroman rast turističkih dolazaka, trebalo bi organizirati ture po dvorcima kojih u krugu od sto kilometara od glavnog grada ima nebrojeno. Nije čak ni presudno da su obnovljeni, ali je važno da nude zanimljivu priču i doživljaj. Ipak, da bi se u dvorcima otvorili npr. hoteli, kao što to postoji u Italiji, Španjolskoj i drugim zemljama, potrebno je više truda i manje komplikacija.

'Preobrazba dvoraca u hotele nije jednostavna. Pretvorbi dvoraca u hotele nisu osobito sklone nadležne institucije za zaštitu kulturnih dobara jer je to veliki graditeljski zahvat koji može dovesti do velikih promjena. Ne postoje jasni kriteriji kako to raditi. Treba naći način kako da se dvorci obnove za takav sadržaj', pojašnjava. Dodaje da je za hotelski turizam bitan i ambijent. 'Dvorci su najčešće po selima, loša je cestovna povezanost i komunalna infrastruktura, a dvorišta su neuredna', nabraja.

'Kako ćete onda naći investitore?' pita se i prisjeća kako su se u doba nacionalnog zanosa, početkom 1990-ih, mnogi odlučivali za kupnju dvoraca koji su tada bili jeftini, neki su se nudili i za jednu kunu. 'To su bili sanjari. Kada su shvatili realnost, od toga nije bilo ništa', dodaje.

Kurija za 27 tisuća eura, dvorac s hotelom dva milijuna eura

A upravo je vlasništvo na dvorcima šareno. Dio njih je posljednjih godina vraćen zakonitim nasljednicima, dio ih još nema sređeno vlasništvo, dio ih je pak u vlasništvu lokalne samouprave ili direktno države. U nekima su i dalje starački domovi, umobolnice, a do nedavno i škole. I to je dobro, kaže Obad Šćitaroci, jer je najbitnije da je netko unutra, da ne propadaju.

A upravo se to dogodilo baroknom dvorcu iz 1770. godine u Oroslavju. Dvorac s četiri krila i velikim perivojem prodaje se na Njuškalu za milijun eura. 'Tu je do prije 20-ak godina bila zdravstvena ustanova. Nakon iseljenja dvorac propada. Prije nekoliko godina vraćen je nasljednicima. Jedan je od rijetkih dvoraca koji je imao sačuvane zidne i stropne slike. Veliki dio toga je uništen uslijed ranijeg prokišnjavanja krova', pojašnjava.

Godinama se prodaje i Mali Tabor i to za 550 tisuća eura. Na prodaju je i dvorac Vinica za 800 tisuća eura. Za razliku od Malog Tabora koji je blizu granice sa Slovenijom u prometno loše povezanom dijelu Zagorja, Vinica ima potencijala jer je u krugu od deset kilometara sedam ili osam kurija i dvoraca.

Najskuplji dvorac na Njuškalu je dvorac Gjalski u Zaboku. Prodaje se za dva milijuna eura jer su u njemu uređeni hotel i restoran. No dobro stanje može zahvaliti činjenici da je zapravo riječ o replici dvorca iz 1990-ih godina, koji je na tom mjestu stajao sve do požara u Drugom svjetskom ratu. Nakon toga je desetljećima stajala ruševina dok nije napravljena kopija starog dvorca Ksavera Šandora Gjalskog.

U ponudi možete naći i kurije, koje su zapravo skromnije građevine u kojima je živjelo niže plemstvo. Tako se kurija u Štrigovi u Međimurju prodaje za cijenu automobila više srednje klase – za 27 tisuća eura. Građevina je u lošem stanju, nedostaje joj i pokoji vanjski zid, no za one koji žele živjeti poput velikaša ili uložiti u stoljetno zdanje, ovo je idealna prilika. Investitori su ili stranci ili naši ljudi koji žive vani.

Tržište je živnulo

Iz agencije Nekretnine Croatia d.o.o., koja u svojoj ponudi ima čak šest dvoraca, među kojima je Mali Tabor, dvorac Gjalski, dvorac u Oroslavju, kažu nam da su za takve nekretnine uglavnom zainteresirani naši ljudi koji žive u inozemstvu ili pak strani investitori.

'Za svaki od tih dvoraca postoji interes, svako malo se netko pojavi, no treba daleko više vremena za realizaciju', kaže nam Dražen Mesec, direktor agencije.

Slaže se da su cijene naših dvoraca znatno niže od onih koji se prodaju u inozemstvu. 'Ovo jako povoljne cijene, a i višestruko su se smanjile tijekom godina', dodaje.

Na ruku im ide i činjenica da je tržište nekretnina živnulo posljednjih mjeseci kao i cjelokupno gospodarstvo. 'To se jako osjeti pa i u ovom segmentu', kaže Mesec.

Vlasništvo dvoraca u njihovoj ponudi je privatno. Ili su to vlasnici kojima je nekretnina vraćena sukladno zakonu koji regulira povrat oduzete imovine, kao što je to slučaj u Oroslavju, ili ih pak prodaju oni koji su ih kupili prije krize pa se poslovna klima izmijenila.