Uredi desetaka NVO-a za zaštitu ljudskih prava, vjerskih udruga te obrazovnih i kulturnih organizacija rasprostranjenih od Sankt Peterburga do Vladivostoka suočeni su s posjetima obeshrabrujuće brojnih službi ruske državne kontrole. Na vrata im dan za danom navaljuju porezni inspektori, predstavnici državnog odvjetništva, ministarstva pravosuđa, FSB-a, specijalnog odjela policije za borbu protiv ekstremizma, vatrogasna inspekcija, inspekcija rada i tako dalje, i tako dalje... Neke bi udruge mogle biti 'ubijene' legendarnom sovjetskom birokracijom: moskovski politolog Nikolaj Petrov upozorava da se od naciljanih NVO-a traži da pokažu trostruko više dokumenata nego u zadnje tri godine djelovanja zajedno.

Pored autohtonih udruga za zaštitu ljudskih prava, među metama birokratske invazije su i mjesni ogranci poznatih zapadnih organizacija poput Amnesty Internationala, Alliance Francaise, Human Rights Watcha te niza nevladinih udruga sa sjedištem u Njemačkoj.

Temelj za čistke u civilnom sektoru lanjski je zakon po kojem se sve organizacije koje primaju novac iz inozemstva naziva 'stranim agentima', pa je istraga nad njima postala maltene potraga za državnim neprijateljima. Lev Ponomarjov, vođa udruge Za prava čovjeka, uvjeren je da je riječ o ponižavanju i zastrašujućoj stigmatizaciji svakog tko primi pomoć od inozemnih organizacija, te onemogućavanju normalnog rada brojnih aktivnih udruga građana. Koautor spornog zakona Aleksandr Sidjakin očekuje da će on utjecati na rad oko tisuću građanskih udruga na području Rusije.

Politolog Nikolaj Petrov u komentaru za Moscow Times pretpostavlja da je cilj opsežne akcije uzdrmati civilni sektor koji je donekle ojačao nakon lanjskih izbora na kojima je prvi put viđen organiziraniji masovni otpor građana protiv autoritarnog poretka koji je razvio Vladimir Putin. Petrov očekuje da će nakon ovog vala među NVO-ima biti izabrano nekoliko 'žrtvenih janjaca' koji će biti kažnjeni za primjer ostalima, o kojima će se usput eventualno prikupiti razni kompromitirajući podaci.

Petrov se pita i koliko je stotina stručnjaka u represivnom sustavu Rusije odvučeno od svoje temeljne dužnosti borbe protiv kriminala i korupcije kako bi se zastrašio sektor za koji kaže da 'možda jedini zadržao kakvu-takvu neovisost od Kremlja'.

Osudu aktualnog postupanja ruskih vlasti donekle kompliciraju napori američkog State Departmenta koji u godinama kada mu reputacija u svijetu nemilice pada inzistira na tome da će nastaviti financirati udruge za promociju ljudskih prava i demokracije unutar Rusije - makar preko nekih trećih 'platformi', kako bi se zaobišla ruska legislativa.

Situacija se čini dobro poznatom i iz hrvatskog iskustva, pogotovo iz 90-ih. Onaj tko se želi organizirano boriti protiv korumpiranog sistema nema mnogo mogućnosti za prikupljanje sredstava, jer ga se nitko od lokalnih držača kapitala ne usudi financirati zbog straha od odmazde. Preostaje obraćanje nekom inozemnom fondu. No režim takvu udrugu automatski može obilježiti kao 'stranog agenta' i u takvoj se raspravi gubi iz vidokruga sadržaj onoga što pojedine represirane organizacije doista rade na terenu. Gleda se tko financira aktivista, a ne ono što aktivist doista govori i radi. NVO-i u Rusiji vrlo često bilježe i otkrivaju isto što i ruski oporbeni mediji – upozoravaju na korupciju, kriminal državnih struktura, zataškavanje teških socijalnih nepravdi i sustavno kršenje ljudskih prava koje je doista dio ruske svakodnevice, kao i mnogih drugih zemalja u razvoju. No predstavnici vlasti se od kritika i optužbi obično brane distribuirajući prokušanu paranoju o neprijateljima Rusije i stranim agentima, poistovjećujući tako sebe s idejom Rusije i prikazujući svoje protivnike i kritičare kao neprijatelje Rusije.