Nekoliko desetljeća se u javnosti, pa i našoj, moglo čuti pitanje o tome zašto mlade ne zanima politika te gdje su nasljednici slavne studentske pobune 1968. U proteklih par godina gnjevni mladi ljudi zauzimaju ulice i trgove od Španjolske do Hrvatske, tražeći jednake prilike kakve su imali njihovi roditelji
U usijanoj atmosferi Europe 21. stoljeća, u kojoj se bude stari nacionalni sukobi dok ekonomsko blagostanje više nije zagarantirano svima, ne treba zaboraviti ni kako se rađa novi sukob generacija. Roditelji su oni koji su rođeni poslije Drugog svjetskog rata i poznaju samo doba stalnog ekonomskog rasta, dok svojoj djeci ostavljaju tek milijarde dugova na otplaćivanje, bez prilike da ostvare istu sigurnost na poslu ili se uopće zaposle.
Naime, u Španjolskoj je najviše nezaposlenih među mladima, i to visokoobrazovanim ljudima, pa ne čudi što je tamo nastao pokret Indignados, koji je okupljao milijune dvadesetogodišnjaka. Nakon nekoliko mjeseci prosvjedovanja na glavnom madridskom trgu, Indignados su postali mreža za pomoć ljudima u zajednici pa, primjerice, blokiraju deložacije obitelji i stanova koje im oduzimaju banke.
S druge strane, podršku ljudi dobivaju i ekstremno desni politički elementi, poput fašističke stranke Zlatna zora, koja je upravo ušla u parlament. U Francuskoj je na predsjedničkim izborima Marine Le Pen dobila 6,5 milijuna glasova te zauzela treće mjesto, što nije zanemariv politički kapital.
Populističke i stranke ekstremne desnice odlično prolaze u Mađarskoj, Nizozemskoj, Finskoj, Austriji i još europskih zemalja, pa nije iznenađenje što se ugledni francuski Le Monde u tekstu zapitao o tome 'treba li podcjenjivati europsku ekstremnu desnicu'. Ili ćemo to svi zažaliti?
Prve žrtve porasta popularnosti ekstremnih političkih pozicija, lijevih i desnih, osjećaju tradicionalne stranke, pa su tako na nedavnim izborima u Grčkoj njihovi konzervativci osvojili zajedno tek 40 posto glasova, dok su prije četiri godine imali 77 posto.
'Ugrožene su stranke koje su pokrenule cijeli projekt Europske unije prije šest desetljeća', upozorava Le Monde, koji zamjera bivšem francuskom predsjedniku 'što se pod utjecajem Nacionalne fronte pomaknuo udesno'. No Sarkozy teško da je jedini europski konzervativac koji je preuzeo neke elemente ekstremne desnice, naočito u vrijeme predizborne kampanje.
Le Monde zato predviđa da 'velike stranke moraju smisliti dobar odgovor na pokrete na ljevici i desnici, inače će ih situacija preplaviti'. U svakom slučaju, 'nastavlja se trend ulaska radikalnih politika u mainstream', sve pod utjecajem ekonomske krize, čijim bi rješavanjem bio smanjen i upliv ekstremista.
Svjesni su toga i ključni ljudi EU, ali problem i jest u tome što ne znaju kako srediti eurozonu i gospodarstvo EU da opet svima nudi minimum socijalne sigurnosti i radno mjesto.