Sudu u Strasbourgu javna bilježnica se obratila smatrajući da su joj povrijeđena pravo na pošteno suđenje i slobodu izražavanja te da u Hrvatskoj nije imala učinkovito domaće pravno sredstvo za zaštitu svojih prava.

Javnobilježnička komora kaznila ju je pisanim upozorenjem nakon što je javno iznijela nezadovoljstvo njenim radom. Prema stavu koji je javno iznijela, predsjednik i tijela komore više godina su kršili propise i navodno bili uključeni u niz malverzacija.

Kako je izvijestio ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu podnositeljica je pri tom javnom istupu koristila neprimjeren način komuniciranja i izražavanje stavova na način koji ne priliči javnom bilježniku kao nositelju javne službe. Komora je, dodaju, podnositeljicu kaznila pisanim upozorenjem, međutim to nije utjecalo na njezin rad niti je ona na bilo koji drugi način kažnjena.

Protiv pisanog upozorenja podnijela je tužbu koju je upravni sud odbacio smatrajući da pisano upozorenje ne predstavlja upravni akt protiv kojeg se može podnijeti upravna tužba.

Europski sud je zaključio kako je podnositeljici bio ograničen pristup sudu, međutim to ograničenje u konkretnim okolnostima njezinog slučaja nije bilo neproporcionalno pa je prigovor koji se odnosi na pravo na pristup sudu proglasio očigledno neosnovanim.

U odnosu na prigovor povrede prava na slobodu izražavanja, Europski sud je primijetio da navodi koji je bilježnica javno iznosila na račun komore nisu imali nikakvog uporišta u činjenicama te da je pritom koristila neprimjereni rječnik.

Razmatrajući proporcionalnost kazne koju je dobila za takav istup, a to je pisano upozorenje, Europski sud je utvrdio da takva kazna nije narušila podnositeljičino pravo na slobodu govora. Štoviše, ona nije bila disciplinski kažnjena i uredno je nastavila raditi. Stoga je Europski sud proglasio i ovaj prigovor "očigledno neosnovanim".