Po podacima Svjetske zdravstvene organizacije, svako peto dijete treba neki oblik psihološke potpore, što znači da se ne radi o beznačajnom problemu jer je riječ o najmanje 100.000 naše djece i mladih. Zašto krajem 2018. godine od Rijeke do Dubrovnika ne postoji niti jedan krevet za djecu s psihijatrijskim problemima, upitala je Strenja Linić na sjednici Odbora.

Ministar zdravstva Milan Kujundžić zna da se radi o ranjivoj skupini, zna razmjere problema, a ne čini ništa. Nije donesen Strateški plan razvoja dječje i adolescentne psihijatrije, nego stoji u ladicama od 2016. godine, rekla je Strenja Linić.

U Nacionalnom planu razvoja bolnica ne priznaje se postojanje dječje i adolescentne psihijatrije kao zasebne djelatnosti, zbog čega joj je uskraćena punopravnost i adekvatan razvoj. Uza sve to prisutna je deficitarnost kadrova, specijalista, kao i drugih multidisciplinarnih struka, dodala je.

Ulaganje u dječju psihijatriju prevenira poremećaje u odrasloj dobi, ali i dugoročno doprinosi financijskoj uštedi u zdravstvu. Izvršna vlast mora inzistirati na pružanju institucionalne, sistemske dijagnostičke i terapijske skrbi za djecu s psihičkim smetnjama, poručila je Strenja Linić.

Hrvatsku je na taj problem već u više navrata upozorio Odbor Vijeća Europe za sprečavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, kao i pučka pravobraniteljica i pravobraniteljica za djecu.

Postojanje problema i potrebu unapređenja zaštite mentalnog zdravlja djece u našoj zemlji prepoznao je i Odbor za prava djece UN još u rujnu 2014. godine, rečeno je na sjednici. 

Hrvatskoj nedostaje skrb za akutno ugroženo dijete s problemima duševnog zdravlja. Potpuna je nedostatnost sadašnjeg broja kreveta od 70, jer bi ih trebalo biti barem 120. U hrvatskom zdravstvenom sustavu ima više od 500 psihijatara za odrasle, a samo 40 dječjih psihijatara. Budući da je pobol isti kod djece i odraslih, u Hrvatskoj ih nedostaje barem još 60, upozoreno je na sjednici.